Ala šta van se nisan dugo javila,pa 3 dana..Eto danas ću zato napisat malo duži blog...Ne znan odakle bi počela,jer me ovih par dana toliko toga i rastužilo i razveselilo i zabavila san se i bilo je i dosadnih trnutaka..A valjda da počnen od koncerta sinoć...Bilo je preludo totalno,skakale smo ka luđakinje i pivale i promatrale zgodne muške....Ma super je bilo,iako...Iako moran priznat da mi malo smeta šta dvi prije nisu išle s nama...Ali opet je savršeno bilo...A danas..Danas san u kaazni...Da,poludit ću,ne mogu izać,a tribale smo svratit do dolcea....Tako san ljuta na mater i oca da rič više s njima neću progovorit....I oblačit ću se cila u crno da misle da san poludila i počela štovat vraga...Morab in se nekako osvetit...Moran van ispričat kako se ovih zadnjih dana osjećan u vezi jedne moje prijateljice...Ja nju znan već dugo vrimena,i eto upale smo skupa u srednju..Bilo mi je skroz drago,pogotovo šta smo se od rpvog dana opet počele družit...Društvo nan je bilo super,nas 5,6 ludica i sve smo bile odlične međusobno...Ali ta moja prija,koja mi je predraga,i super je osoba,dobra i simpatična,u zadnje vrime odvojila se iz društva lagano sa ovon drugon prijon...Ona tvrdi da nije,ali sve mi to primjećujemo...I smeta nan šta je ta druga prija odvlači...Kad san joj rekla šta mislin,naljutila se na mene...Ali činjenica je da se prominila i pala pod utjecaj te druge prije,a ja bi tila nju staru natrag...Prije bi se čule priko telefona i sve to,a sad su njih dvi stalno skupa i briga ih skoro za druge...A opet je to lažno prijateljstvo jer ona ne zna šta joj je ova govorila iza leđa...Ništa strašno,ali opet ispravite me-nije li istina da su u pravom prijateljstvu obe dvi osobe ravnopravne i ne ogovaraju se?Mislim da sam u pravu...Neću više o tome,tila bi van još nešto ispričat...Sređujen ja stol danas i prekopavan po starin stvarima,kad pronađen neko pismo koje san prije 2 godine našla u osnovnoj ispod klupe.To je pismo nekog dečka toj curi koja ga je prevarila i ostavila...Napisat ću van par ulomaka:
"Pišem ovo jer osjećam kao da je netko iskidao zadnje poglavlje naše balade...Znam da je svemu kraj,ali nisam navikao na ovakve krajeve..Ne znam što da napravim,da se borim ili da odustanem,da se prepustim tuzi da me nosi duboko u tamu...Pokazala si mi kako se lako može dohvatiti zvijezde,a još brže pasti nazad na tlo...Mikad više te neću uhvatiti za ruku i osjetiti tvoju kosu na mom licu...Budi sigurna da težim u životu biti što bolji i žao mi je što si me zatekla u lošem izdanju...Dokazat ću ti da se vrijedi pomućit oko mene i da nisam loš kao što možda misliš...Samo zna da ću te se sjećati zauvijek,svake noći kad legnem u krevet i probam se sjetiti nečeg najljepšeg što mogu zamisliti,a to si samo ti...Nemaš pojma kako je to biti prevaren,a volim te još više od te boli...Želim da me nema,da me ne bude,želim tišinu i mrak,bez misli i mirisa tvoje kože....Nadam se da si vrijedna ovih mojih riječi,kao i boli koju si mi nanijela u ogromnoj mjeri...Pun sam boli i mržnje koja se ispariti polako i ostati će smao tupa bol i praznina...Ti si dvosjekli mač...Neka mi duša istrune do kraja.Jer ova rana zacijeliti ne može...Vrati mi srce,oprošteno ti je!
Zauvijek u nadi za pravom i neuzvraćenom ljubavi,Bojan"
Kad san bila pronašla to pismo pod klupom,odmah san osjetila da mu ga želim vratiti,da želim pronaći tog bojana i utješiti ga...Tako sam išla u suprotnu smjenu kada je bila medicinska škola,i raspitala se o tom bojanu...Nitko nije znao ko je on,pa san brzo odustala...Ali noćima san razmišljala kako bi ga tila upoznat,popričat s njin,bar ga probat utješit...Jer ove njegove riječi,cilo njegovo pismo me tako dirnulo...Čudno je kako i nakon prevare i boli koju nan je naijela ta osoba,mi je još uvik toliko neizmjerno volimo....
Eto,drago moji,to je sve za večeras,fala na komentarima i puno vas volin...p.s.lutkice ne ljuti se radi moje istinite iskrenosti....Kissssssssssssssssssss
Post je objavljen 11.12.2005. u 22:26 sati.