Dan koji dolazi nakon subote, a prije ponedjeljka, zove se nedjelja. Ljudi ga obično percipiraju kao kraj vikenda, a time i kao dan kada ništa ne radi. No, to je bilo nekoć... Danas hrpa nesretnika radi i nedjeljom, pa i po cijeli dan, ali to je već tema jedne druge rasprave... Za nas sretnike koji ipak ne radimo, ovaj dan znači kraj vikenda, kraj kratkotrajne opuštenosti, prvi znaci grčeva u želucu, zato što sutra dolazi ponedjeljak i opet se ide u svakodnevno sranje. Čudna je percepcija vikenda, u petak si nabrijan i imaš silne planove, čekaš da zbrišeš s posla i glavno ti je isplanirati večer, subota prebrzo prolazi dok se otrijezniš od mamurluka i isplaniraš večer (ako je to moguće, obično bude puno manja brijačina od petka, ali ne mora značit), a kad nedjelja svane nema se više puno vremena. i počinju grčevi u želucu. U srednjoškolsko doba nedjelja je bila bed dan osobito kad je sutradan ujutro škola, e onda je frka i treba se spremati za sutra, nimalo ugodno, kad je popodne škola onda se još može nešto izmudrijašiti, ali velike brijačine nema. Studentsko doba nedjelju percipira na puno bolji način, s obzirom da predavanja nisu obvezna, a ni seminari nisu neka frka, nedjelja ostaje prilika za večernju brijačinu, koja je znala biti izuzetno dobra. Doduše, kad se ispit bliži, onda su svi dani isti i svakodnevno je frka, i nedjelja je bed jer NSB ne radi a svi su doma i svi ti smetaju u učenju. Kad se počne raditi onda se u nekom segmentu opet vraćamo u srednjoškolsko doba, ali ipak ne kao onda.
Dok mnogo pjesama karakterizira ponedjeljak kao bed dan, ne pada mi na pamet nijedna posebno o nedjelji: "Sunday, bloody sunday" od U2 je o nečemu drugome, jedino možda Morrisseyeva "Every day is like sunday" koja je zapravo postarmagedonovska.
Moje nedjelje su barem mi se čini postale isplanirane, da se potroši to nekvalitetno vrijeme na kvalitetan način. Oko 11 ujutro nakon što se otkravim, ide se na jutarnju kavu kvartušu (kavu u kvartu s ekipom iz kvarta) i to je događaj u kojem zaista uživam, ne potraje predugo, do najkasnije 12,30, zna se gledati neki prenos (skijanje ili Mirko iz Japana), zna se nastaviti u kladionici. Nakon toga slijedi kupnja i povratak doma, obiteljski ručak i gledanje "Nedjeljom u 2" (koji tulum). Pa se malo odmorim, a onda se ide na bazen. E to je jedno od onih malih zadovoljstava koje život čine ljepšim, a i dobro je za rekreaciju. Nakon toga gušta ostaje neisplanirano vrijeme, u koje može upasti kino, neko druženje, neka kava u gradu ili u kvartu, ili bezvezno buljenje u TV i skupu ali neatraktivnu talijansku ligu.
I što je učinilo ovu nedjelju bezveznijom od ostalih? Prvo, prehlađen sam do zadnje šmrklje, kašljem ko lud i procjenio sam da bi mi po ovom vremenu odlazak na bazen bio health hazard. Dobro, nema bazena, preživjet ćemo.
Drugo i bolnije, imao sam neki načelni dogovor s jednom djevojkom koju već dugo simpatiziram i dugo se nismo vidjeli a i ona je izrazila za našeg zadnjeg čuvenja u petak želju da se vidimo. Nadao sam se da je nedjelja taj dan. Poslao sam joj SMS i odgovora nisam dugo dobijao.
U međuvremenu treće, kad sam se već pomirio s time da ostajem doma i počeo šljakati na nekom honorarnom poslu koji radim, najavili se frendovi od staraca koji mi malkice idu na živce, eto oni to sada dolaze na kavu. Nešto kasnije mala odgovara na poruku, kaže da je s hrpom frendica u nekom wellness centru. Još sam si morao vizualizirati nju i njene cure, više gole nego obučene u nekim klasicističkim termama. Loša nedjelja, ritam razbijen, nema bazena i sporta, dosadni frendovi od staraca, buljenje u kompjuter i naporno honorarčenje, i mala koja se negdje paca u banji, masira ju nekakav gorila i gnječi joj guzove, ulijeću joj neki šminkeri i uletači, a njena girl power ekipa samo odmjerava. Nedjelja, prokleta nedjelja, rekao bi Aki Rahimovski.
I, da stvar bude gora, sutra je ponedjeljak.
Post je objavljen 11.12.2005. u 20:05 sati.