Znate ono "kad krene onda stvarno krene".. Ovaj put niz brdo.. Ne znam do čega je. Možda do onog "zakona" da nikad ne dolazi samo jedna "nesreća" ili sam postala magnet za negativnu energiju.
Kad vratim malo film u nazad vidim da se to nije desilo odjednom. Stvari se ne događaju same od sebe. Već kad se više ne može gurati pod tepih negdje mora izviriti. Počelo je sve s tom mojom prijateljicom (mada više i ne znam zašto je tako zovem). Njene igre, njena dvoličnost, i njeno preuveličavanje tek sad postaje očito ili smo možda svi mi zatvarali oči pred tim. Za ovu priču to nije ni bitno. Al čega me stvarno strah da toga ima puno više.. I boli me to. To me stvarno boli. Zatim su počeli problemi s njim. Ne znam kako je do toga došlo, ni ko je bio uzrok ni ko je više grešaka napravio. I to se guralo pod tepih, ali ne može ni tako ko zna koliko dugo. Naravno i to je sve izbilo na površinu..
Ali sve to na stranu, zanemarit ćemo sve ovo što se dogodilo, idemo dalje. E toga se ja bojim! Bojim se onoga što mi vrijeme donosi. Naime imam jako dobru intuiciju. Kad kažem da će se nešto dogoditi to se stvarno i desi. Jezivo, ali je tako. I sad se strašno bojim te svoje intuicije. Želudac mi je u užasnom čvoru već tjednima. U mom slučaju to je najočitiji signal za uzbunu. I san! Ah taj san! Stvarno ne vjerujem u tumačenje snova, ustvari možda i postoje ljudi koji to znaju ali sigurna sam da nije moguće protumačiti san iz ovih silnih sanjarica koje možemo naći. Ali taj san.. uvijek ga sanjam pred neko "zlo", pred neku lošu vijest. Trudnica! Uvijek trudnica, ja ili neko drugi, nije bitno. Meni taj san nosi lošu vijest.
Nakon svega što sam napisala da vam kažem da nisam praznovjerna ispala bi smiješna. Ali stvarno nisam, ne pljujem tri puta kad mi crna mačka pređe preko puta, ne držim se za gumb kad vidim dimnjačara (mada ne znam ni jesam li ga ikad vidjela) ne bojim se sedam godina nesreće ako razbijem ogledalo, držim torbu na podu iako "po vjerovanju" to znači da nikad neću imati para.. Postoje samo dvije situacije kad mogu reći da sam praznovjerna. Čvor u želudci i trudnica u snu. Ako mogu reći da je to praznovjerje jer do sada se ta kombinacija pokazala kao pravilo loše vijesti a ne kao praznovjerje.
I ovim postom pokušavam sama sebi dokazati kako ovo sve glupo zvuči, kako je niđe veze sa logikom. Pokušavam i trudim se da sama sebi zvučim smiješno, da si izgledam poput onih gatara u ciganskim šatorima, ali ne ide mi. Mene je i dalje strah onog što će se dogoditi.
Post je objavljen 11.12.2005. u 14:27 sati.