Marketing
IN MEMORIAM
Oči čitave javnosti posljednjih dana,uprte su u generala Gotovinu,njegovom uhićenju i putu ka Haagu.Dnevni tabloidi prepuni su 'šokantnih' saznanja i izjava.Dok dnevni tisak ima gomilu materijala,novinari pregršt posta a čelnici poznatih novina zadovoljno trljaju rukama,po cijeloj hrvatskoj održavaju se masovna okupljanja i protestiranja protiv hrvatske vlade.Zabrinjavajuć je jedan detalj koji i meni pogađa.Naime svjesni smo ustaškog znakovlja i veličanja kod izrazito mladih osoba,pa čak i osnovnoškolaca,a najveći problem pretstavlja to šta ta djeca niti ne znaju što drže u rukama i što takoreć prikazuju.A najgore od svega je što se to pojavljuje u Zadru,mojem drugome domu,mjestu koje je bilo u velikoj opasnosti.Kada vidim te momke kako ponosno mašu ustaškim transparentima,za trenutak se posramim grada Zadra,a kao što je naš predsjednik Mesić rekao,ta djeca ne znaju što bi bilo sa Zadrom da Pavelićevoj okrutnoj vladavini nije došao kraj.A kao šlag na kraju,naš obrazovni sustav orijentiran je prvenstveno prema tome da mlade pouči o nekome nebitnome prahistorijskome vladaru,a naprotiv povijest domovine da se zanemaruje,dok djeca iz škola izlaze nepoučena.Zaista u ovakva vremena,kada se javnosti interesantne stvari dogode,mediji nastoje napuniti vlastitu blagajnu.Piše se o svemu i svačemu,izlaze posebna izdanja,samo kako bi se privukla masa.Sjećam se dana 10. prosinca 1999.godine.Uvjeren sam da ni onda nije bilo ništa drugačije.Bilo je to obično nedjeljno jutro ako se ne varam kada je objavljena smrt našega prvoga predsjednika,dr.Franje Tuđmana.U tim trenucima,neki su ostali zatečeni i bespomoćni,drugi su pak znali da do smrti treba doći,kad tak,a halabuka u medijima nije bila ništa manja od ove koja se stvara i danas.Toga dana,pred očima još mi stoji slika nervoznih prodavaća novina po prometnicama,koja su silom nastojala prodati što veći broj specijalnih izdanja novina.aktualiziralo se u tim mućnim danima,svo životno razdoblje vođe našega naroda.Nedugo nakon smrti pak,kada su časnici svojim puškama odašiljali posljednje pozdrave preminulome 'stvoritelju',kada su zrakom lutali vojni zrakoplovi,odavajući počast,e baš taj trenutak bijaše koban za jednog of mojih susjeda,srčanog bolesnika koji je paralelno sa polaganjem Franje Tuđmana u grob,doživio srčani udar kojim se riješio svog zemaljskog života.I dok godine otkako smo pokopali Franju,protiću,tako se na njega sve više i zaboravlja,kao da njegovi činovi nisu bili toliko vrijedni i presudni za našu suverenu republiku Hrvatsku.Tako danas ujutro,svoj pogled sam uperio prema osmrtnicama smještenim na stražnjim stranama večernjega lista i primjetih nešto zbog čega sam preispitao samoga sebe,pomislio na riječi roditelja i rekao si:'tako je!'Pomalo čudno djeluje,zar ne?-vidjeti tek polovicu jednog uobičajenog lista papira,ispunjenu sa sjećanjima za Franju,zamislite-osoba na koju se svi osvrću kao stvoritelja i kamen temeljac naše domovine,ličnost koje se 'veliki domoljubi' prisjećaju sa strahopoštovanjem i ponosom.je li moguće da je takav idol vrijedan pola lista.Jedine dvije strane koje su naciji dale do znanja da im je stalo,su HDZ i nezavisna lista Borisa Mikšića.Gdje li su svi silni prijatelji,rodbina i domoljubi koji se toliko diče stvoriteljem naše domovine.Narušavaju dostojanstvo velike Hrvatine a to pokazuju mizernim odnosom prema njegovoj smrti.Smatrate li zanemarivanje godišnjice dr.Franje Tuđmana sramotnim činom?Pretstavlja li objava jednom običnog sjećanja u tisku,toliki problem?Ili pak sumnjate u djela i ideologiju Tuđmanovu?Procjenite sami!Srdačan pozdrav
Post je objavljen 10.12.2005. u 21:30 sati.