Marketing
Karaiti
Jučer sam prisustvovao izuzetno zanimljivom predavanju. Gostovao je u Jeruzalemu poznati talijanski profesor iz Torina, Bruno Chiesa, stručnjak za srednjovjekovnu židovsko-arapsku misao, član skupine znanstvenika koja se ovdje u Izraelu bavi tim razdobljem. On posebno istražuje karaitski pokret iz desetog stoljeća. Znam da vam to ne govori skoro ništa, ali potrudit ću se sažeti. Zapravo, i sam Bruno kaže na početku svakog svojeg predavanja da je to komplicirana tema i da će je on nastojati malo manje kompliciranom prikazati.
Dakle, karaiti (hebrejski qeraim) predstavljaju sljedbu unutar židovstva, koja je sebe uvijek vidjela dijelom židovskog nacionalnog i religijskog zajedništva, osim u slučajevima kad im to nije odgovaralo (npr. u carskoj Rusiji ili u vrijeme holokausta).
Osnovao ih je već u 8. st. čovjek imenom Anan, koji je živio u današnjem Iraku. Temelj njegova nauka sastojao se u jačanju važnosti Biblije u odnosu na kasniju usmenu predaju. Njegova je misao: »Neka vam svjedočanstvo bude Tora, a što ja mislim, to je manje važno«. Cijeli se pokret snažno razvio do 10. st. U to su vrijeme karaiti u potpunosti prihvatili dva bitna načela. Prvo, način iznošenja mišljenja je dijalektika, znači metoda pitanja i odgovora. Taj će oblik diskusija u to doba prihvatiti i arapski mislioci, a na Zapad će se probiti tek koje stoljeće kasnije procvatom skolastike, koja ga je preuzela od Arapa. Drugo načelo sastojalo se u nauku da onome koji ne vjeruje isto što i ti ne možeš stvari objašnjavati pomoću tvojih svetih knjiga. Na taj se način mogla razviti bogata razmjena mišljenja između Židova, muslimana i kršćana, koji su gotovo svi u to doba prihvaćali to načelo. Ovdje na Bliskom istoku služili su se svi i istim jezikom, arapskim, kao što se vidi i iz ovih židovskih karaitskih rukopisa.
Ono što je najzgodnije, bilo je sasvim normalno da Židov u svojim raspravama citira nekog muslimana ili kršćanina, musliman Židova ili kršćanina, kršćanin muslimana ili Židova. Na kraju, jedan od karaitskih učitelja iz desetog stoljeća izjavio je da sukobe i podjele među ljudima ne stvaraju različite religije i uvjerenja, nego težnja za moći. I sve to u »mračnom« srednjem vijeku desetog stoljeća! Kasnije ćemo svi otići pomalo svatko u svoj fundamentalizam, počevši s križarskim ratovima. Karaita danas ima još sasvim malo: nešto u Egiptu i nešto u Izraelu u gradu Ramla, nedaleko od Tel Aviva. Nešto više o karaitima može se naći i u Wikipedijinu članku.
No, osim što je predavanje bilo zanimljivo, zanimljiv je i sam profesor - pravi »simpaticone«, kako bi on sam rekao. Hoda okolo neobavezno odjeven, s ruksakom preko ramena i nekakvom vjetrovkom na sebi.
Za vrijeme predavanja, pokazao nam je i da ispod veste nosi majicu s citatom jednog od karaitskih učitelja.
No, i sâm sam uvidio koliko je taj čovjek jednostavan i zapravo dobar. On svake godine dolazi u Jeruzalem zbog svojih istraživanja i uvijek mi se javi, pa završimo na kavi, a koji puta je to bila i koja čašica. Strašno voli našu šljivovicu. Ako već jednog dana moram biti profesor, bilo bi lijepo biti tako stručan, a opet tako jednostavan i pristupačan čovjek.
Post je objavljen 11.12.2005. u 10:00 sati.