Marketing
užurbani dojmovi
nakon četiri puna dana, tri neprospavane noći i litara kave, napokon (!) uživamo ne radeći ništa. kao da sam prošli vikend nekako preskočio, pa mi je radni tjedan trajao dvanaest dana. ali ipak je sve to zajedno prošlo u trenu. čini mi se kao da smo jučer navečer izmolili svoje uspavane glave van iz autobusa.
cijela budimpešta u samo dvadeset i četiri sata, druženje, pokoji tulum u nečijoj sobi i duga lutanja po gradu.
glavno šetalište je dugačka ulica koja se zove váci (váci utca). nju cesta dijeli na dva dijela, koja smo nazvali elitni i šugavi dio. u elitnom dijelu se nalaze dućani, kafići, longue barovi i knjižare. on završava na jednom trgu gdje se u ovo doba godine održava božićni sajam, pa se zrakom šire mirisi kobase, ćevapa, langoša i ulja. u gotovo svakoj sporednoj ulici se može naći nekakav spomenik, za razliku od onih u šugavom dijelu. tamo su sporedne ulice puste i vlažne. koraci po kamenom pločniku zvuče jezivo glasno, a spojivši to s oporim mirisom smoga i mrakom dobiva se dojam gradskih ulica industrijske engleske 19. stoljeća. iako je šugavi dio uređen jednako blagdanski kao i elitni dio, ima mnogo manje kafića, a dominiraju antikvarijati i pivnice.
ističe se jedan veliki mcdonald's u sklopu kojega je mccafe. zanimljivo je to da se tijekom jutra ne može naručiti ništa što nije na jutarnjem meniju koji čine kava, krafne, pite, sladoled, tost i sok. isto tako, kada je netko od nas naručio "big mac", razočarao se jer toga tamo nema (!).
cijeli prvi dan je djelovao tmurno zbog kiše koja je padala. ali zato, drugi dan ujutro smo nadoknadili sve ono od čega smo dan prije odustali. jako rano, nakon samo par sati sna i doručka, napustili smo hotel i otišli na citadelu. ona se nalazi na gellertovom brdu koje se strmo izdiže nad budimpeštom, a uz koje teče dunav. pogled na budimpeštu od tamo je stravično dobar. zbog sunca koje je bilo nisko zgrade su djelovale žute. u daljini se nazire sivi sloj smoga u zraku koji prividno dijeli tlo od neba. inaće, na tom brdu se nalazi i spomenik slobodi, pored kojeg smo se svi zajedno fotkali. zatim smo posjetili ribarsku utvrdu, koja se sastoji od mnogo povezanih kula smiješnog izgleda.
na povratku u zagreb, ručali smo u nekom restoranu pored balatona. za piti su nam poslužili vodu, a za desert, po drugi put tijekom ovog izleta, imali smo palačinke s orasima i preljevom. jadno. svi smo očekivali da ćemo dobiti bar po jednu žarbo šnitu, šnitu dobošice ili mađarice, a oni su zapeli na palačinkama. rijetko se našao netko tko je to i pojeo.
i tako. sada, dok pišem ovo zadovoljan sam jer je izlet prošao dobro. slijedeći izlet je za četiri mjeseca tek, a zemlja koja je osuđena na dva dana naše buke je italija. hehe..
luka
Post je objavljen 10.12.2005. u 16:40 sati.