Što je broj, a što brojka?
Broj je riječ ili simbol za izražavanje količine jedinica, odnosno neke vrijednosti. Kažemo cijeli broj, neparan broj, decimalan broj; broj tramvaja, kućni broj; bez broja, ni broja se ne zna, u punom broju...
Brojka je pak znak za tu količinu, grafem; brojeve možemo pisati arapskim ili rimskim brojkama: broj jedan označavamo brojkama 1 i I.
Nepravilno je stoga reći da ćemo nešto oduzeti od neke brojke ili da toj brojci treba nešto dodati. Zbrajati i oduzimati možemo samo brojeve, znači konkretnu vrijednost, količinu.
Isto tako, pri uporabi pridjeva brojan i malobrojan, koji su po značenju suprotni jer jedan znači mnogo, velik broj članova, a drugi malo, mali broj - ne treba stvarati, uvjetno rečeno, leksički pleonazam mnogobrojan, iako je ta riječ zabilježena u oba naša rječnika. Ima još takvih primjera: čemu započeti ako već imamo početi ili poteškoća kraj (u jeziku žive) teškoće, zaobilaznica kraj obilaznice, poraditi kraj raditi, nadodati kraj dodati...? Možda svi leksemi koje sam naveo i nisu suvišni, ali najveći broj takvih prefiksalnih "pojačavanja" svakako jest, unatoč mogućim izgovorima o izražajnosti i stilu.
Zatim, nije brojati nego brojiti, pa tako i izbrojiti, nabrojiti, prebrojiti, pribrojiti, zbrojiti...
(S tim u vezi, davno je pokojni profesor Kekez govorio da bi trebale biti brojilice, a ne uobičajene brojalice, baš zbog tog i u infinitivu i prezentu glagola, no stručnjaci za usmenu književnost neskloni su mijenjati prihvaćenu terminologiju, kao i svi drugi, uostalom. Stoga ostaju brojalice, ali pripazite na druge oblike i izvedenice.)
A rečenice poput Udruga broji trideset članova da i ne spominjem. Kamo je nestalo posve uobičajeno i jednostavno - ima, ako vam se već ne sviđa, primjerice, Udrugu čini trideset članova ili U udruzi je trideset članova?!
(U idućem broju: o nuli i ništici.)
Post je objavljen 10.12.2005. u 13:38 sati.