Ispod stabla tek prolistalog stogodišnjeg hrasta sjedi nekoliko mladih zečeva i prepričava svoje hrabre doživljaje. Prvi od njih reče: - Kada sam prije nekoliko dana krenuo u vrt, kod onog starog botaničara, ispred mene izletje lisica. I taman kada se spremala da me napadne ja dohvatim kamen i pogodim je pravo u čelo. Pobježe lisica glavom bez obzira.
- Nije to ništa - reče drugi mladi zec - ja sam prije nedjelju dana imao susret sa vukom i to onim koji je prošle zime zaklao deset ovaca. Počeo on da zavija i reži na mene. Ni jednog trenutka se nisam uplašio, nego se brzo propnem na prednje i zadnjim nogama ga tako jako udarim po njušci, da ga još uvijek boli.
- Mene je onaj goropadni medved dobro zapamtio kada sam mu motkom polomio dva rebra, dolje u potoku. Taman sam se spremao da popijem malo vode, kad on nasrnu na mene. Vjerujem da mu neće nikada više pasti na pamet da napadne i jednog zeca - u istom hvalisavom tonu nastavi treći mladi zec.
Slušao ovaj razgovor jedan stari zec i poslije njihovog hvalisanja im reče: - Kada još malo odrastete i kada stvarno vidite vuka ili medveda prestat ćete ubrzo ovako da razmišljate i govorite, a ako to ne uradite prestat ćete zauvijek da razmišljate i govorite.
Post je objavljen 10.12.2005. u 12:33 sati.