Neobična ta moja mama. Sve će učiniti da stvari i svijet bude oko mene što bolji, a onda me nalupa po guzici kada ja jednakom tvrdoglavošću nastojim to isto učiniti sama za sebe... Ali ima ona i svoju mamu – ha-ha...
Tako je večer prije Sv. Nikole jurila ko sumanuta po dućanima da mi uz slatkiše u čizmicu stavi i šibu i da tako ispuni svoju viziju pravog poklona sa slatkišima za onaj dobar dio mene i šibu za onaj zločesti dio. Jer mama smatra da mi osim velike ljubavi, pažnje i ponavljanja kako sam dobra, draga, pametna i lijepa treba dati do znanja da sam isto tako zločesta, naporna, kenjkava, da imam pravo na to, ali onda moram snositi posljedice. Takva vam je moja mama...
Nego, malo sam joj provirila na taj njezin blog da vidim što je njoj tamo tako zanimljivo. Svašta ima tamo. Sve što se događa oko tih velikih, oni odmah pišu o tome. Tako sam vidjela da blogeri pišu o nekom stričeku koji se četiri godine skrivao po svijetu, nisam shvatila zašto, jer su ga ipak na kraju pronašli, a nije se valjda mislio do kraja života skrivati. Ne znam ima li taj striček doma djevojčicu i li dječaka ali ako ih tako dugo nije vidio, to je stvarno žalosno.
A vidjela sam ja već neki dan kada su nam bili prijatelji u gostima da su svi veliki počeli zuriti u onu kutiju gdje ja gledam Bambija i Dumba i počeli ponavljati: "Ulovili su ga?!!" Ne znam zašto je to tako važno, ali mama i tata su opet jučer maknuli moje crtiće s te kutije (pa sam morala gledati na onoj drugoj-manjoj, gdje mama piše blog) i gledali neku emisiju s nekim dosadnim stričekima. I mama i tata su se uzrujavali zašto je jedan stirček-novinar pozvao u goste jednog drugog nepristojnog stričeka koji nema veze sa profesijom, a glumi kako je najvažniji na ovom svijetu jer je vlasnik nekih novina i jer se susreo s ovim gore stričekom koji je pobjegao.
A i drugi su se stričeki (teta baš nema puno u toj priči, osim kao sporednih uloga) jako uzrujavali. Jer se sada spremaju neki nemiri i ljudi se bune jer su ulovili tog važnog glavnog stričeka.
A prije nekog vremena (ne znam ja još s tim vremenima) je jedan najglavniji striček pričao tim ljudima koji se opet bune, jednu priču, a sada priča drugu... A moja mama kaže da je to tako u politici. I da ima malo pravih ljudi tamo. Iako joj ovaj nije djelovao tako krivo.
Onda sam išla malo s mišem dolje, pa sam vidjela još neke vijesti na blogu. Uglavnom, ima sve više poznatih ljudi iz tih raznih medija na tom blogu. Pa neka teta Sanja iz one pjesme da si malo manja.
Pa neki striček Malnar kojega su nekada mama i tata povremeno gledali. Mama ga se sjeća još dok je bila mala djevojčica,a on je putovao po svijetu i u dječjim emisijama pričao o svojim zanimljivim dogodovštinama. Kaže mama da je bio baš zgodan i poučan. Onda se nešto jako razočarao i dojadilo mu je sve to jako pristojno i uvlakalački, pa se okrenuo na drugu stranu, tamo gdje nije sve tako lijepo kao u bajkama za malu djecu. Kaže mama da ga optužuju neki, ali da i za to treba hrabrosti i da je ovaj naš svijet postao jako iskrivljen, pa je teško više reći tko je tu lud, a tko nije... Iako nekada zna pretjerati (ali to mama kaže i za mene) samo više valjda nema njegove mame u blizini da ga mlatne po ritici.
Neki se bune u komentarima zašto ti već poznati odmah dođu na naslovnicu čim se jave da su na blogu...Moja mama kaže da je to normalno i da nema ništa protiv tih poznatih blogera, jer se onda i mala djeca kao što sam ja mogu isto dopisivati s njima. Iako mi je to mama za sada zabranila. Ali barem postoji teoretska šansa. Jedino joj nije jasno zašto odmah dospiju na te neke liste za koje bi se ipak trebalo malo duže vremena dokazati. Ali i to je,kaže ona, danas praksa. Samo budi poznat, nema veze što i kako radiš, i svi će te slušati. Pa sam ja odlučila kada narastem biti poznata. Samo još ne znam hoću li biti voditeljica te-ve prognoze, čitati sportske vijesti ili napisati kuharicu od svoje prabake koju mama čuva na polici.
Onda sam vidjela jednu vijest o jednom (opet) stričeku koji živi u Jeruzalemu i to mi je bilo baš zanimljivo. I mojoj mami. Onda je bila vijest o nekakvom odbrojavanju do Božića. Te vijesti koje bira neka teta (konačno) budu nekako zanimljivije. Jer od ona dva stričeka, jedan bira samo neke sexy teme i gole tete, a ja sam još za to premala, iako me mama naučila što imaju tete, a što stričeki...Ali nekim stričekima je to vrhunac za čitav život baš kao i maloj djeci u jednoj fazi, pa su im sve ostale zanimljive stvari zamagljene pred nekim cicama. Ali moja mama kaže da je i to normalno (čudna ta moja mama) jer neki muški misle samo na te stvari i nikada ne odrastu. A meni se to čini baš zgodno. Jer ovi drugi, jako odrasli stričeki, nisu baš nešto puno zanimljviji.
Ja vam na kraju mogu samo reći da je meni to ipak sve malo preteško za shvatiti. Pa se do daljnega vraćam na svoje crtiće i moje glavne junake... Pčelicu Maju, Aladina, Bambija i meni najdražeg Dumba. A ove stričeke i tete prepuštam mami, koja kaže da je i njoj tu puno toga neshvatljivo, pa se uvali meni pod moju Bambi dekicu i sa mnom gleda crtiće.
Tako zajedno čekamo sada Djeda Mraza. A on je ove godine kao i Sv. Nikola jako zaposlen, jer treba puno toga donijeti i napraviti. Jer ti odrasli nisu nikada zadovoljni i uvijek hoće više. A mama kaže da su i njih dvojica postali kao političari... svašta obećavaju, a onda donesu nešto što nisi naručio.
Ja sam naručila sanjke. Kaže mama da je to skup poklon i da ću onda dobiti samo to i od njih i od bake i dede... Već znam da uskoro slijedi post o tome kako pokloni nisu smisao Božića i bla-bla-bla... Dosadna nekada ta moja mama... Ali kaže da neke stvari treba ponavljati jer ih ljudi zaborave. Idem sada prije nego me otkrije. I vidi što sam napravila. Nadam se da se neće ljutiti što sam joj malo posudila blog.
Velika pusa svima od
djevojčice
Update:
Mama me već otkrila i nije baš impresionirana. Kaže da baš nije ljubitelj iskorištavanja dječice u razne promotivne svrhe. Ali ako mi je baš tako došlo, oprošteno mi je... jer ipak je to blog od MOJE mame. Uf, izvukla sam se... hi-hi
Post je objavljen 10.12.2005. u 13:18 sati.