Marketing
Tuga
Kad tugujemo
Povlačimo se u samoću.
Za dva koraka smo dalje
Od one naše zvijezde,
Što nam je predodređena
Kao vječna pratilja.
Anđelu čuvaru tada
Zaklanjamo put do sebe.
Zatvaramo vrata svim prijateljima,
A najdražem biću ne govorimo nista.
Puštamo ga da sam sve shvati,
Iako nije fer....
Kada tugujemo, kada nas bol savlada,
Udaljujemo se tada od svih.
I umjesto da ih sve pustimo
Da uđu u našu osamu,
Ispuštamo samo grčeviti krik:
"Ostavite nas same!"
Ponekad nesvjesno
I povrijedimo i
Za srce ugrizemo.
A jedino što dobijemo je
Da tonemo samo još dublje
U tugu i samoću...
Post je objavljen 10.12.2005. u 07:11 sati.