Jučer navečer bio sam na koncertu Parnog Valjka...zajedno sa svojim 14-godišnjim bratom,kojemu je to bio prvi koncert u životu...još je pod dojmom i totalno je uživljen...htio sam da čuje taj jako kvalitetan bend uživo jer su upravo jučerašnjim koncertom započeli oproštajnu turneju...jebote,30 godina su zajedno...još jedan dokaz kako ni kvaliteta već ne može opstati u Hrvatskoj,to je tako žalosno...mislim da jednostavno njihov standard više ne mogu pokriti hrvatske mogućnosti,a u birtijama sigurno ne žele svirati...kako bi rekli kod nas ''bolje zatvoriti butigu''...i ja se potpuno slažem...bolje otići dok si velik,dok si još nešto...takav bend ni ne zaslužuje mali stage...ostavit će jako puno lijepih pjesama iza sebe...rado ćemo ih uvijek pjevati...atmosfera u dvorani je bila predivna,ljudi od 14-60 godina,mislim samo kako je njima super da ih slušaju oni koji su ih slušali dok su bili klinci,njihovi klinci,svi...imaju nevjerovatan zvuk i groove,kao i uvijek...jedino mi je Husova gitara zvučala ''too crunchy'' ali to je sad moj vlastiti ukus...zato je Brk sa svojim Les Paulom itekako bio dostojan sebi,obožavam njegove bluzerske solaže sa puno ''muda''...tako i dijelim glazbu na onu ''s mudima'' i ''bez muda''...
Noćas mi je cijelo vrijeme šumilo u ušima od koncerta,ali konačno sam se naspavao.Zvao sam na kavu svoju frendicu Ivu s kojom studiram i rekao da me od prvog mjeseca stalno mora tjerat da to i završim,pa sramota,apsolvent sam već 3 godine,sramota,sramota,sramota...ali opet,ne bi ovi albumi tako ''nicali'' da sam bio na faksu,jer kad se nečemu osvetim ,to je 100 %...I sad je došla večer...zatvorio sam se u sobu i svirao novu akustičnu gitaru koju sam nedavno kupio i još se jednom iznova oduševio njezinim zvukom...mekoćom sviranja...i bluesy soundom...a sada idem kopati po netu i tražiti fotografije s kojih ću precrtati neke stvari i pokušati totalnoosmisliti i nacrtati si novu tetovažu...
Vidim da uopće ljudi ne dolaze na moj blog,a ne da mi se negdje ''reklamirati'',to mi je super,svima je moj life dostupan,a nitko ne zna... he he...a nekada sam i dnevnike skrivao od ukućana... :-)
A zašto sam ovaj post nazvao ''u nostalgiji....'' zato jer me zvuk Valjka podsjetio na stare dane sa svojim Falotima i vremenu kad sam sanjao da ću biti rock'n'roll star,te da ću raditi slične pjesme...ali nikada nije kasno za rock'n'roll!!
Post je objavljen 09.12.2005. u 23:25 sati.