Gledaš u mene,
tj. kroz mene ili pokraj.
Uopće me ne doživljavaš.
Ja ti govorim,
a ti navodno slušaš.
No zapravo sjediš nasuprot
mene i buljiš u mrlju na tepihu.
Pa nervozno kolutaš očima,
tu i tamo ispustiš koji zvižduk.
Promatram te i vidim kako
ispreplićeš prste od dosade.
Stvarno se trudim privući
barem malo tvoje pažnje,
ali mi ne uspijeva.
Ti si mislima kilometrima daleko.
Tko to zna?!
Možda ja tu pričam, a ti uživaš
na suncu Hawaia?!
Histerično vičem,
mašem ti rukama ispred nosa.
A ti me gledaš,
zapravo, uvjerena sam da
gledaš TV iznad moje glave
i blaženo se smješkaš.
Što je s tobom?!
Zar ti više uopće nije stalo?!
Uzalud se trudim.
Znam.
Vidim…
JASMINA
Post je objavljen 09.12.2005. u 22:00 sati.