(Bobane, aforizam koji navodiš nije iz Kurana. To je poznata arapska narodna poslovica. Uobičajena ne samo u Arapa, nego gotovo posvuda u glupom muškom svijetu. Ako nisi znao, Kuran slavi ženu.)
Kad Boban-b kaže da mu je draga (ili draža) Sapfa, onda moram reći da je i meni, ta dama iz Mitilene s otoka Lezbosa, također vrlo draga.
Živjela je prije 2600 godina. Meni još nije toliko godina, ali mi je odavno jasno zašto je baš ona bila Horacijev uzor.
Dakako, grčki komediografi su je budalasto ismijavali. Izmišljenim zgodama i nezgodama iz njena života nametnuli su mišljenje da je bila lezbijka, da se ubila zbog neuzvraćene ljubavi lijepog Faona itd. Naravno, nitko nije posumnjao u to da je lezbijstvo i samoubojstvo zbog ljubavi prema muškarcu - kontradiktornost.
Inače, Sapfa je bila svestrano obrazovana dama koja je upravljala školom za mlade dame aristokratskog podrijetla. Podučavala ih je pjesništvu, glazbi i plesu.
Njena poezija i danas zrači savršenom jednostavnošću, ushićenim ljubavnim zanosom, bolnom ljubavnom patnjom, predivnim opisima prirodnih ljepota, a gdjegdje i kadšto protkana je i vedrim humorom.
Dopustite da ovaj tekst završim s dijelom Saphine duhovne ostavštine. Izet Sarajlić bi rekao... mala, velika moja...
• Kad gnjev bukti u srcu treba paziti da jezik ne viče uzalud.
• Najljepše je ono što ljubimo sa slutnjom u duši.
• Tko je lijep, utoliko je lijep jer ga promatramo; ali tko je lijep i dobar, uvijek će ostati lijep!
Post je objavljen 09.12.2005. u 21:31 sati.