Marketing
Nabi Samuil (1)
Nabi Samuil arapsko je ime mjesta koje sam posjetio ove jeseni, a znači »Prorok Samuel«. Nalazi se nadomak Jeruzalemu, a meni je trebalo devet godina da ga se odlučim obići. Već me zbog toga bilo sram, pa sam se dogovorio s još dvojicom, koji su te nedjelje bili slobodni, i krenuo na put. Prvo smo zaključili da nema smisla ići pješice, tim prije što sam ja malo nakon podneva imao neku drugu obavezu. Stoga smo izašli izvan jeruzalemskih gradskih zidina, pred Damaščanska vrata, znajući da ondje čekaju taksiji. Malo smo se morali cjenkati s taksistom. Prvi korak, pritom, uvijek je dokazivanje da znamo koju arapsku riječ i da nismo obični turisti, nego da ovdje živimo. Kad taksist to shvati, moguće je postići cijenu gotovo jednaku onoj namijenjenoj domaćoj klijenteli.
Sjeli smo, dakle, u taksi i krenuli u kraj koji se nalazi sjeverozapadno od Jeruzalema, tek nekoliko kilometara od posljednjih gradskih predgrađa. Naš se cilj nalazi na najvišem brijegu u ovom kraju zapadno od grada.
To je u doba proroka Samuela, a o njemu se ovdje govori, bilo područje židovskog plemena Benjamin. Znate da su se Izraelci dijelili na dvanaest plemena, a ovo je bilo valjda najmanje. Iz istog je plemena i iz ovog kraja bio i prvi židovski kralj Šaul, onaj nakon kojega je na prijestolje došao David. Riječ je, dakle, o prilično davnom vremenu, no mnoga imena, zadržana u arapskom zemljopisnom nazivlju, podsjećaju na ove likove.
Došli smo, tako, i pred zdanje koje nas zanima.
Reći ćete mi da je opet riječ o nekoj džamiji. Pa, to i je i nije točno. Ova je građevina, zapravo, istovremeno i džamija i sinagoga, no prvotno je bila crkva. Ne zna se što je točno ovdje bilo u bizantsko doba, no sa sigurnošću se može reći da su križari u 11-12. st. ovdje izgradili crkvu posvećenu upravo proroku Samuelu, onom koji je Davida pomazao za kralja. Ovdje se vidi sada zazidani portal te crkve, a način obrade kamena, kao i stil, pripada križarskom vremenu.
Danas je ulaz na suprotnoj, istočnoj, strani, ondje gdje je nekoć bila apsida sa svetištem križarske crkve. On je očito iz kasnijeg doba, kada je crkva već bila pretvorena u džamiju.
Iza toga ulaza dobiva se slika kako je mogla izgledati križarska crkva. U južnoj lađi crkve, u smjeru Meke, muslimani su umetnuli ovaj mali zeleni mihrab, koji im naznačava kamo se moraju okrenuti dok mole.
Kasnije su na ovo mjesto došli i Židovi, tako da sjeverna lađa nekadašnje crkve pripada židovskoj zajednici.
I križarska crkva i džamija i sinagoga ovdje štuju grob proroka Samuela, a središnje mjesto štovanja nalazi se u podzemlju i danas pripada sinagogi. Ono, međutim što se štuje kao grob i vidi se ovdje na slici, nije pravi grob, nego samo srednjovjekovni spomenik.
Našli smo ovdje i ovoga gospodina koji se prepustio čitanju i molitvi i uopće se nije dao smetati našim šetanjem uokolo i fotografiranjem. Oko "groba" vidite plavi zastor. Iza njega nalazi se slična prostorija, no ona je namijenjena ženama.
Ovdje, uz Samuelov grob, između ona dva zelenkasta stupa, nalazi se sveti ormar, hebrejski aron haqodesh, u kojem se čuva svitak Tore, što na hebrejskom znači Zakon, a sadrži prvih pet knjiga Staroga zavjeta.
Ostavili smo ovdje onog gospodina koji se zadubio u molitvu i krenuli u obilazak okolice ove nekadašnje crkve, a sada džamije i sinagoge.
No o tome u nastavku: Nabi Samuil (2).
Post je objavljen 10.12.2005. u 08:16 sati.