Progutala me tama, opet sam sama pred svijetom ovim, što mi duša para, bićem oluje "miluje" mi tjelo satkano od bezbroj kristala, koji se rasipaju poput pjeska što protiće kroz ruke i nemilosrdno izmiče, nestaje u zagrljaju vjetra........ Post je objavljen 09.12.2005. u 11:34 sati.