Potaknuta ovim postom odlucih se pojadat o teskim mukama, a koga drugog, nego dijaspore? Pogotovo sto se tice jezika. Vec je opcepoznato kako Marisi i ja pricamo na apsolutno izvitoperenom rvackom, koji ukljucuje vlasko-bosansko-'ercegovacki naglasak (veze s Bosnom nemamo, osim Marisi s 'Ercegovinom, a ja sa Vlajinom) pomijesan tu i tamo sa kaj, tj ostavstina nam iz metropole u kojoj ja zapravo provedoh svega 4 godine. No, ovo uopce nije vazno.
Izuzetno vazno je to sto, nakon 14 i mali kusur godina provedenih odje svako malo ubacimo nepostojece hibridne rijeci: tj rijeci koje su engleske, ali izgovorene na nacin na koji se deklinira rvacki. Recimo, jedna od omiljenijih nam je chicketina. Za one apsolutno neupucene, to u nas znaci kokosh. Otkud chichetina to ni sam sveti Petar pojma nema, ali uvazila se ta rijec u nasem rjecniku i udri po njoj kad kod mozemo.
Posto krkamo manje-vise redovito, jos jedna rijec koja veze nema ni sa rvackim, ni sa engleskim jest chardzirat. Ni sad ne znam kako charge prevest na rvacki, nit' znam kako smo dosle na seljacku izgovorenu izvedenicu. No, uvijek cekamo kako ce nas chardzirat nakon obilne krkacine.
S druge strane, moj gejpeder i ja razgovaramo mjesavinom engleskog i rvackog, tj par recenica na rvackom, onda 5 minuta cistog engleskog, onda se snebivljujemo i cudimo zasto na engleskom, pa udarimo opet po rvackom i tako u krug.
Osim toga, prije neki dan, kafenisuci ijopet sa Big Vern dodjoh do jedne vrlo mile izvedenice koja ce me, mislim, obiljezavati jos za dugo vremena. Sad cu opet izvest majusnu digresiju, ali samo da docaram ambijent i element koji vlada u 'mojoj' boemskoj cetvrti, i to u Francuza, koji jedini uokolo dozvoljava pusenje u lokalu (nes' ti Vrancuza bez cigareta). Big Vern obicno samo pravo kafendise, a ja se, po obicaju, davim u 'rani, odnosno, krkam na veliko. Jerbo meni padne secer u krvi. A kad mi padne secer u krvi onda sam blago neuracunjljiva. Pa moram krknut bilo sta.
Uostalom, tako mi laprdamo o svemu, svacemu i nicemu (pogotovo nam dobro ide olajavanje Engleza). I sjetih se ispricat joj pricu o tome kako napravih generalni kratki spoj u muzeju to jutro. Odnosno, kako totalno sjebah citav elektricni sistem. Sto ne bi trebalo cudit nikoga tko me pozna. A sjebah ga tako da bojlirah ketl iz Francjosefovskog doba. Necu sad ic u detalje kako moradoh vracat kratki spoj u normalni spoj uz pomoc spajalice (po naputku nekog tamo kvazi elektricara), ali kako mi je izletilo ovo bojlirat ketl???! Pobogu, bila sam toliko zatecena da nisam imala ni vremena crvenit se od pustog srama. Big Vern je, doduse, odmah shvatila. I samo hladnokrvno upitala Imamo li i mi u nas kettle? Izuzetno dobro pitanje nad kojim sam se duboko i ozbiljno zamislila.
I nek mi sad netko kaze da ne znam vlastiti materinji jezik, ja da ga vidim! Odmah ga idem ustipnut za obraze. U medjuvremenu idem u paralelnu galaksiju gdje cu moc zenit Harold Pintera.
Post je objavljen 09.12.2005. u 11:06 sati.