Priča prva
Događaj od sinoć još uvijek me drži pod dojmom. Naime, u šetnji sam sreo kolegu s posla kako šeta sa svojim malenim sinom. Dječak, onako malen, oko tri godine, drži tatu za ruku i ima kapicu sa coflekom, rumenih obraza. I sve to ne bi bilo neobično da dječaku prije mjesec dana nije umrla majka. Roditelji dugo nisu mogli imati djece i kada je maleni konačno došao na svijet majka se razboljela i umrla. On jadan i ne zna što se dogodilo, a ja odmah vizualiziram trenutak kada s tim malenim prstićima spušta cvjetić na majčin grob.
Priča druga
U jednoj bolničkoj sobi uoči ručka jednoj je ženi pozlilo. Mlada i zgodna dugokosa crnka bila je gladna, pa je zamolila žene iz druge sobe da dođe kod njih jesti. Jedna joj gospođa da riječi hvale – „kako ste vi meni lijepi. Podsjećate me na moju kćer. Imate isto dugu crnu kosu kao ona. Baš ste mi slatki.“ Djevojka zaplače. Žene pomisle u čemu je problem, a djevojka se primi za kosu i povuče je dolje. Bila je to perika. Tada je rekla ženama kako su joj odstranjene obje dojke, te pola utrobe i kako se raspada od bolova i kemoterapije. A tek su joj 24.
Post je objavljen 09.12.2005. u 08:37 sati.