Marketing
kokodak
danas sam našla svog starog plišanog medvjedića negdje u ormaru. sad sam sretna jer se dugo nismo vidjeli i imali smo puno toga za pričati. pričali smo o izgubljenim vremenima, on mi je opisivao paučinu koja se gomilala neposredno ispod mjesta gdje je on zapeo. opisivao mi je mrak koji je veoma mračan u tom dijelu ormara. imali smo puno tema za pričanje. dugo smo se družili i sad sam ga stavila na vidljivo mjesto da ga ne zaboravim. al mislim da ću ga brutalno baciti u vešmašinu. ah takav je život..
volite li vi žnirati cipele? šta mislite o prozorskim staklima na autu? jel pod ima osjećaje, tj. jel ga boli kada ja po njemu gazim sa teškim martama? tko je izmislio ime Bumbarka? kako se mala sičušna mušica snađe u ovom velikom, prostranom zraku i ne izgubi se? jel selotejp voli svoj posao? zašto prdež smrdi?
neki ljudovi su mi rekli da postavljam jako glupava pitanja.. ne razumijem zašto i kako su došli do tog zaključka. i smijali su mi se al nitko mi nikada ne odgovori. pa nije li ta rečenica koju izgovorim u upitnom obliku zato da bi mi netko odgovorio? molim vas odgovorite mi na bar jedno pitanje! zar previše tražim?!
zvoni telefon
Post je objavljen 08.12.2005. u 22:13 sati.