posvećeno Tobertu Rabuli
U šumici zelenoj
Šetao se Rabula;
I tu sada počinje
- naša fabula.
Jer ga mlada drijada,
Što guzicom vrti,
Odlučila jebati
Jebati do smrti.
I šetao se Rabula
I brao cvijeće;
Nije niti slutio
Nikakve nesreće
Kad' iskoči drijada,
Što guzicom vrti,
Želeći ga jebati,
Jebati do smrti.
"Dobro jutro, Rabula,
Što bereš cvijeće."
Nasmijana drijada
Iskočivši reče:
"Ja sam malda drijada,
Što guzicom vrti,
I ja ću te jebati,
jebati do smrti."
I tada ga drijada
Pogleda u oči;
Rabula se skameni
I kurac mu skoči.
Zajaše ga drijada,
Što guzicom vrti,
I stade ga jebati,
Jebati do smrti.
Rabula već gubi svijest,
I životnu snagu
Bogovi mu dušu
Stavljaju na vagu.
A ta mlada drijada,
Što guzicom vrti,
Nastavlja ga jebati,
Jebati do smrti.
I mrtav leži Rabula
U malom šumskom grobu
Na kojem stoji epitaf
Tom seksualnom robu.
Napisala ga drijada,
Što guzicom vrti:
"Ovdje leži Rabula,
Izjeban do smrti."
Post je objavljen 08.12.2005. u 18:37 sati.