Marketing
Jeruzalem noću
Bez obzira na to što je zima i što su prve kiše u Jeruzalemu već pale, ovdje je ponovno vedro i toplo, pa sam pomislio da bi ovo mogla biti prava večer za napraviti koju fotografiju grada noću.
Noću je stari dio Jeruzalema, onaj unutar zidina, a posebice arapski dio, gotovo sasvim prazan, kao da je napušten. Tu i tamo naići će poneki užurbani prolaznik, no nećete vidjeti ljude kako neobavezno šetaju. Ako želite pune ulice, onda morate doći ovamo u vrijeme mjeseca Ramazana. Samo vas upozoravam da je tada potrebno dobro gledati pod noge, jer su ulice tada posebno zatrpane smećem. Kažu stariji da je stanje bilo potpuno drugačije prije prve Intifade, prvog arapskog ustanka. Tada su još restorani s terasama na ulici radili do kasno u noć. Za Intifade to je bilo nesigurno, a danas je, čini se, izgubljena ta lijepa tradicija. Na večernje izlaske Arapi idu izvan zidina grada, u tek nekoliko boljih arapskih restorana.
Posljednji koji daju život gradu u večernjim satima ostaju hodočasnici koji polako napuštaju baziliku Sv. groba, unutar koje se nalaze Kalvarija i mjesto uskrsnuća. Ovdje smo pred ulaznim vratima u tu crkvu, a hodočasnici čekaju trenutak kad će se zatvoriti vrata.
To zatvaranje vratiju crkve poseban je ritual, no o tome ću, mislim, imati još prilike govoriti.
Bolje da se vratim noćnim slikama grada. Odlučio sam se zapravo vratiti doma i dočarati vam kakav je pogled s moje terase.
Ono što prvo upada u oči, to je zlatna Kupola nad stijenom. To, ustvari, nije džamija, nego svetište za osobnu molitvu muslimana. Džamija se zove Al-Aksa, a to je ona kupola u pozadini. Negdje na području ovoga trga, što ga muslimani zovu Haram al-Šarif ili Časno svetište, nalazio se i židovski hram.
Muslimanski su osvajači Kupolu nad stijenom gradili uz pomoć bizantskih, dakle kršćanskih, graditelja. Pod njom se nalazi stijena s koje je, prema predaji, Muhamed uzašao na nebo. Od druge Intifade, koja je počela početkom listopada 2000. godine, nemuslimanima nije više dozvoljeno ući unutar ove dvije građevine. Može se samo prošetati uokolo.
Okrećem aparat udesno, prema zapadu. Tamo opet kupole. One dvije tamne kupole uz desni rub fotografije, to je bazilika Svetoga groba. Manja kupola nalazi se iznad crkve i blizu Kalvarije, a veća nadsvođuje Isusov grob, mjesto uskrsnuća.
O toj ću crkvi morati napisati nekliko postova. Toliko je podataka i uspomena uz nju vezano. U lijevom dijelu slike vidi se masivni toranj crkve Presvetog Otkupitelja. To je danas njemačka luteranska crkva, no u križarsko vrijeme bila je to crkva Sv. Marije, a pripadala je redu Ivanovaca, koji su uz nju imali i bolnicu. Ulica u kojoj se ta crkva nalazi i danas se zove Muristan, što znači bolnica, iako bolnice već odavno nema.
Okrećem se sada za 180 stupnjeva ulijevo, prema istoku. Tamo je Maslinska gora s visokim tornjem na vrhu.
Uz taj toranj nalazi se i mjesto Isusova uzašašća na nebo. U dnu, lijepo osvijetljen, vidi se istočni zid grada, a u zidu jedna od gradskih vratiju. Ova imaju više imena.
Kršćanski ih hodočasnici zovu Stjepanovim vratima, jer je, prema predaji, sv. Stjepan bio kamenovan tu negdje izvan zidina. Domaći kršćani, Arapi, zovu ih bab al-sitti Mariam, što znači vrata Gospe Marije, jer se izvan njih, u podnožju Maslinske gore, nalazi Marijin grob, mjesto odakle je uznesena na nebo. Arapi muslimani ova vrata zovu bab el-Džoz, a Džoz je arapsko ime doline između grada i Maslinske gore. U Bibliji se ta dolina zove dolina Jošafat ili dolina Cedrona. Židovi, a i mnogi drugi, ova vrata nazivaju jednostavno Lavlja vrata, jer su na njima, s vanjske strane isklesani lavovi.
Nešto više lijevo, na sjevernom dijelu Maslinske gore, koji se naziva Brdo izviđača, jer su odande svi osvajači kroz povijest imali najbolji pregled nad Jeruzalemom, nalazi se skup modernih zgrada.
To je Hebrejsko sveučilište. Ispod njega danas prolazi tunel probijen prije godinu-dvije, koji vodi ravno s onu stranu Maslinske gore, na cestu prema Mrtvom moru.
Na kraju, evo još i slika prvih susjeda.
Krovovi i krovovi i krovovi...
I, vjerujte mi, izgledaju puno bolje ovako na slici i noću, nego u stvarnosti. Ali, ipak, sve u svemu, morate priznati da imam lijep pogled.
Eh, da! Ne smijem zaboraviti niti ovaj minaret koji me u početku budio, ali sada sam već sasvim oguglao na njegove pokušaje.
Može pojačati ton zvučnika koliko god hoće, ali ja spavam k'o beba. Čak i ljeti kod otvorenog prozora.
Post je objavljen 08.12.2005. u 20:02 sati.