je neki dan trebalo pisati kako je svjetlost svijeće u ponekim večerima
najtoplije što imam, nije pisalo.
ne piše mnogo toga, samo što se u meni ispisuju stranice
i ne žalim se
volim život
sama sam odabrala sve kako jest.
osim njega. a i stanje s njim. i nije drugo.
kažu da je aleksandar veliki polupao vaze koje je dobio na poklon iako su mu se svidjele.
pardon, jer su mu se svidjele. rekao je da će se s vremenom ionako sve same polupati
pa čemu čekati, poslije bi mu bilo još teže.
ali ja nisam aleksandar veliki.
i moje tišine su rijetko kad svilene.
jučerašnja dva pokušaja da me se odvede u krevet bila su jadna.
ali to su tek dva jadna u nizu. samo su me podsjetila kako divnih muškaraca ima.
a ja ih poznajem.
i imala sam ih.
i imam ih.
Post je objavljen 08.12.2005. u 18:06 sati.