U današnjem Jutarnjem opet bulažnjenja o fiks ideji državne banke. Najnovija luda teorija kaže kako će Adris grupa, Hrvatska poštanska banka i Croatia osiguranje kupiti (uz potporu države) Splitsku banku. Za milijarderski kunski iznos! A gotovo niti jedna hrvatska banka nije poslovala pozitivno prije nego je privatizirana tj preuzeta od kakvog stranog vlasnika. Ne radi se o tome da su stranci dobri manageri nego je jednostavno država najlošiji mogući gospodar u bilo kakovom biznisu. Ništa što je u državnom vlasništvu ne posluje pozitivno osim ako se ne radi o monopolu (HEP, Hrvatske šume, Hrvatske autoceste, ...).
Tvrtke koje su još uvijek u kakvom takvom državnom vlasništvu, a posluju u plusu (Croatia osiguranje, INA) specifični su i ekstremni primjeri iako i oni svakim danom gube dio tržišta i jedu ih nadolazeći tržišni igrači čistog vlasničkog statusa. Manipulirani hrvatski građani plaču za prodanim bankama, a zaboravljaju da su tako nedavno (1995-2000) opljačkani ili prevareni u slomu bankarskog tržišta i propasti Dubrovačke, Glumina banke, Gradske banke, Riječke banke...
ZRAČNI PRIJEVOZ: Hrvatska je zadržala zračnog prijevoznika Croatia Airlines (moš mislit, strateške odluke), i to je vjerojatni razlog zbog čega još uvijek nemamo letove superjeftinih europskih prijevoznika poput Ryan air-a ili nekog sličnog. To ti je kad zadržimo nešto u domaćem vlasništvu. Pitam se kolike bi kamate na kredite bile da su banke još uvijek «naše».
Većina stranih vlasnika banka u RH su ekstremno jake financijske institucije (HVB, Uni Credito, Erste...) i mogu pojesti za doručak bilo koju državnu banku. Ja ne želim da se gubici koji će tada nastati krpaju iz poreza hrvatskih građana.
ELDORADO POLITIČKOG UTJECAJA: Kako se trenutno svako malo poneki hrvatski saborski zastupnik obrecne na plaću Hrvoja Vojkovića (HSLS), trenutnog predsjednika uprave Croatia osiguranja, jer mu vjerojatno smeta 40.000,00 kuna plaće koliko spomenuti ima, nasuprot bijednih 12-13 tisuća saborskog zastupnika, ( a sve još kroz prizmu političke opcije), pitam se kako bi se određivala uprava (i utjecaj) u državnoj banci. Ta tko bi to mogao mirno i bez skandala gospodariti planirano trećom hrvatskom bankom! Ljudi moji, ovo bi definitivno mogao biti novi hrvatski Obrovac (neka mlađi čitatelji zanemare ovu rečenicu). Premijer Sanader, neuk u ekonomskom smislu kao i većina njegovih najbližih suradnika, svojom se elokvencijom, pojavnošću i samouvjerenošću, vrhunski prezentira i elaborira čak i neosporne ekonomske nelogičnosti pa čak i nedavno, za katedrom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta – bez imalo zadrške. Ipak, tužno je što se hrvatski ekonomisti ne znaju ili nemaju muda glasnije suprotstaviti ovakovim gospodarskim stupidnostima...
Post je objavljen 08.12.2005. u 16:41 sati.