Jučer sam gledala fora filmić na Novoj tv.Mislim da se zove "Divlja Amerika".Da ne duljim,radilo se o tri brata koji slijede svoj san,a to je putovat po Americi i snimat divlje životinje.Na kraju su i uspjeli u tome i svi su bili sretni i zadovoljni jel su radili ono što vole a ne što su im drugi nametnuli i govorili da bi trebali radit u životu.
Kužim da je to bio samo prosječan američki film ali me je potaknuo da malo razmišljam o svojim snovima.Kao i svako dijete puno sam maštala o raznim stvarima.Kao klinka sam maštala da ću postat neka poznata glumica i imat puno novca.To mi sada djeluje jako isprazno,ali tada sam bila djete.U vrijeme puberteta i srednje škole došli su i dečki ali nikada mi to nije bila glavna zanimacija kao mojim frendicama.Još uvijek nemam neku silnu potrebu za stalnim dečkom.Zna se nać netko s vremena na vrijeme pa me malo zapila kad ću nać dečka i sl.,da već mi je 20 godina i tak.Ja na to malo poludim ali ništa strašno.I kažem tek mi je 20(uf,kako se samo tješim.)
Nikad nisam bila tipična curica i igrala se sa barbikama,(jesam tu i tamo ali mi je to išlo relativno na živce)maštala o vlastitom vjenčanju u dugoj bijeloj vjenčanici...kako to već ide kod djevojčica.Nisam ja takav tip.Možda postanem kad se zaljubim.(ako?)
Kroz srednju školu počela sam polako shvaćat da su ljudi relativno bezobrazna bića i da samo gledaju kako će te iskoristit.Zato ja sada prave prijatelje mogu nabrojat na prste jedne ruke ali barem znam da je to to i da će uvijek biti tu kad ih zatrebam.I obratno,naravno.
Nisam pretjerano emocionalna osoba,što naravno ne znači da i mene ne povrijede neke stvari,ali s vremenom sam naučila da je bolje ogradit se od nekih osječaja jel ćeš poslije manje patit.Možda griješim...stvarno ne znam...možda ću puno i propustit u životu radi ovakvog razmišljanja ali nakon par razočarenja u ljude jednostavno si ne mogu pomoći.Uvijek ću prije razmislit mozgom...nego ono,kako se kaže...poslušat srce.Ima nešto i u tome...ali ne znam,valjda se bojim...ne znam čega...nečega...možda da me opet ne povrijede ljudi do kojih mi je stalo.
Nakon bezuspješnog pokušaja da se upišem na fax ove godine još jedna željica je pala u vodu.Bilo mi je još gore jel mi je jako malo falilo.10 bodova(ili jedno prokleto pitanje)samo da vam dočaram koliko mi je malo falilo i onda ništa...pa tko ne bi bio razočaran...a učila sam za to ko' konj.Ma dobro nema to sad veze...ne znam zašto sam se uopće toga sad sjetila.Preboljela sam i to.
U zadnje vrijeme mi se čini da snovi polako nestaju...negdje.A možda me samo drži i neka glupa predblagdanska depresija.Nadam se da će brzo proć ako je to to.
Neznam ni sama šta da mislim o ovom postu.Možda sam to malo precrno napisala.Jel ipak ima i puno lijepoga u mom životu.Kao prvo imam super obitelj kojoj sam zahvalna na svemu,lijepo nam je.Imamo sve što nam treba za dobar život.Tu je i par jako dobrih prijatelja koji mi puno znače.Nije mi loše...ali s vremenom pojavi se onaj neki čudan feelig...jel me kužite?
U ovom postu želim i spomenut moju best prijateljicu.Možda neki od vas i čitaju njezin blog.Njezino ime je urban_princess.Jučer me je jako razveselila.Bila sam kod kuće cijeli dan i nisam imala u planu ništa posebno za radit i ona mi šalje sms da se spremim za pola sata i idem sa njom do mercatonea.Spremim se,ona me je čekala na stanici,i izvadi čokoladicu i kaže ovo ti je od Nikole.U tom trenutku sam bila full sretna jel stvarno se nisam nadala.I tako,dok me je prošetala sa jednog kraja grada na drugi u potrazi za njezinim čizmama vrijeme mi je jako brzo proletilo.Bilo mi je stvarno lijepo i još jednom mi je potvrdila da je ona ta koja će uvijek bit uz mene i ja uz nju kad god je to potrebno.I kad god mi se dogodi nešto lijepo ili malo manje lijepo ona je ta koju prvo zovem,ona je ta koje se prve sjetim i s kojom podijelim te trenutke.I tako mi je jučer uljepšala sasvim običan dan.Na povratku iz grada otišli smo do nje gdje nas je dočekala presavršena domaća pizza koju nam je napravila njezina mama.Popili smo kavicu malo se družili i tak.Bilo mi je stvarno lijepo.
Nekad i nije potreban neki veliki izlazazk ili događaj a da ti taj dan ostane u sjećanju.Znam da ću se ovog dana sjećat još jako dugo jel mi je stvarno bilo lijepo s njom.Ne znam jel me kužite...ali nešto je bilo u zraku dok smo jučer bile zajedno.
Prijatelju,fakat te volim i hvala za sve.Kiss
DODATAK;00:45
Moram samo reći da sam danas provela predivno popodne.Prvo sam šetala sa urban_princess po gradu.Prešle smo trg,Prašku,prošle smo kraj Zrinjevca koji mi je predivno ukrašen.Bor na trgu mi je ove godine prekrasan.Puno ljepši nego prijašnjih godina.Navratile smo i do jednog slatkog dučančića gdje sam se ja počastila pupinom maskarom.Stvarno obožavam sve njihove proizvode,pogotovo sjajila.Dok smo prolazile Jurišićevom i ona i ja smo dobile želju za kolačem pa smo ušle u jednu slastičarnu i smazale kolačić.Tako da smo imale nastavak slatkog druženja od jučer i bilo je fenomenalno.Opet smo bile vesele i sretne i cijelo se vrijeme smijale i dobila sam neki felling da su blagdani i sve što ide uz to.Nakon toga ona se je otišla nać sa svojim momčićem a ja sam se zaletila do Mirne.
Već sam pisala o Mirni u prijašnjem postu.Uz urban_princess druga najbolja frendica koju beskrajno volim.Kod nje me je dočekala kavica(premda je već bilo prošlo 21:00 ali ona i ja znamo kavicu pit i u 2 ujutro),puštale smo božićne pjesmice i totalno sam se ufurala u sve to.Uživale smo malo i uz Stonse.Naravno,ona je meni za ljubav pustila Bon Jovi.
Tak da sam sad jako sretna.Super se osjećam,bilo bi lijepo da osjećaj potraje.
PUSA
Post je objavljen 08.12.2005. u 14:08 sati.