Marketing
Dizajn, šarenilo ukusa
Gledam i gledam sve moguće dizajne blogova. Ideje, maštarije svakoga od Vas. Jednostavne, komplicirane, prozirne, neprozirne i svakojakih muzičkih i ostalih zvučnih podloga.
Moram priznat da mi se moja svakodnevna virtualna šetnja svela na nekih 15-stak ljudi koje uredno pratim. Bilo ih je dosta više, no promjenama dezena, kričavošću slova i čudnovatih boja podloga koje bodu oči, jednostavno više nisam mogla praiti, a kamoli čitati išta na tim stranicama! Šteta, jer su mi neki bili dosta zanimljivi, ali me sam pogled na blog počela loviti nervoza jer se patim ko slonica da nešto pročitam. Prvo tražim položaj na klizaču da mogu odgonetnuti što piše u postu, onda se patim jer je boja za moje oko neprilagodljiva. Jednostavno se ježim na kričave i florescentne boje i velike količin dotičnih na jednom mjestu. Isto tako me živciraju one svjetlucave ikonice koje mi djeluju ko uranjene novogodišnje lampice koje nemaju mere niti određeno mjesto pa su nabacane samo da bude što šljokicavija stranica!
Ok, ja volim imati sređen blog, i jedan i drugi. Ali prije svega volim preglednost i da se vidi ono što je bitno. E sad, ovisi šato je kome bitno!? Dali je to tekst? Ili je to slika, ili nešto stoto-to je stvar izbora svakoga od nas vlasnika bloga. Ja sam se zadržala na jednostavnom blogu obiju stranica.
Demova je veselih ali i nježnih boja i ono što mi je bitno na stranici jesu podaci i tekst koji pišem. Volim da je čitak i da je jednostavan bez nekih kerefeka od fonta slova. Isto tako, podaci koji se nalaze na Pegazu su isto tako jednostavni i lako ih se nađe ako je netko zainteresiran. To mi je praksa dokazala, jer oni koji mi se javljaju po prvi puta, sve potrebno su našli na stranici ako su tražili i bili zainteresirani za nešto konkretno. I to je super, jer znači da sam napravila dobar posao sa uređenjem i konceptom bloga.
Istina je, da se o ukusima ne raspravlja. Isto tako je i istina da svatko radi dizajn po svom ukusu i obzirom na svoje razloga postanja iliti bloganja, pa tako, ako se blog piše za nakog drugoga, tj. pišeš da bi dobivao komentare i da bi se ljudima dopao, onda je blog taj koji treba privuči pažnju drugih i svidjeti se najviše drugima pa onda tek( i ako uopće) tebi kao autoru.
Ako pišeš za svoj gušt, pisat ćeš ga bez obzira na komentare i bez obzira što drugi rekli na tvoj ili dizajn ili način pisanja ili teme koje pišeš.
I treće, pisanje o sebi ali s ciljem da približiš i druge tim svojim događajima i uvučeć ih u svoj svijet u kojem bi se mogli nači i po temama i interesima.
Moji blogovi su broj 2 i broj 3.
Demijan je moj gušt i po njegovom blogu pišem sve što ima manje ili više direktne veze sa njime i samnom, a Pegaz je blog o plesu i studiju, infomracijama koje se nemogu naći niti na jednom mjestu jer se sve svodi na globaliziranju kulture, ili na određenom plesu koji nije nikako blizak ovom kojim se ja bavim. I naravno, ciljmi je da se stranica čita, i čita se a to znam po brojaču, a ne po komentarima koji u Pegazovom slučaju nisu niti bitni niti mjerilo ičega, uostalom nema se niti što komentirati na informacije o predstavi. Sve informacije drugih dobivam mail-om o protekloj predstavi ili kao komentar na post i to mi je dovoljno.
Demov blog su ljudi zavoljeli, nemam pojma zakaj, ali eto, tu ste s vremena na vrijeme i ubacite koji komentar i to mi je čisto simpatično i drago. Kad ko ima vremena i inspiracije, ostavi pokoju riječ. Ali isto tako i da samo čitate i ne komentirate ništa, meni je ipak bitno imati sve ove sitnice i podatke na jednom mjestu pa kad bude moj mali Vražićak veliki da može čitat da vidi kaj mu je mama tatrljala i piskarala kad je bio bebač. Možda i jednom on bude imao svoj blog, i radio dizajn kakav će se njemu svidjeli i sa namjerom koja će samo njemu biti poznata...
p.s. Jel iko može otvoriti stranicu od suzette??? Ja već neko vrijeme nemogu, pa me zanima dal tko zna što se dešava s njom?
Post je objavljen 08.12.2005. u 13:29 sati.