Ne samo radi toga što je sutra petak.
Zato što je danas dan za svirku, za punjenje baterija pozitivnom energijom koju trebam sve više.
Naslov posta je trebao biti "Mobing". Znate što je to?
Ni ja nisam znao do prije neko vrijeme. Gledao sam neku od emisija na nekoj od TV-stanica i naučio što znači taj termin. I sad sam iskusio. I nije lijepo.
Da nema Bande, svirke, vas ... bio bih žrtva. Ovako sam ranjenik koji svaki četvrtak završi u "bolnici" na tretmanu i iz nje izlazi oporavljen i jak.
Kad sam gledao tu emisijiu sve mi se činilo vrlo realnim, no nisam vjerovao da si čovjek ne može pomoći. Barem je kod nas to funkcioniralo da Banda znači, istovremeno, ostavljanje problema na poslu. Ali ovo nisu problemi na poslu (sistemski, organizacijski, tržišni - zavisno tko se čime bavi). Ne. Ovo su problemi sa suradnicima na poslu i to onima koji su, hijerarhijski, na višem nivou od vas, došli tamo ... na neku čudnu foru i imaju tu moć zagorčavati vam život. Razlog tome ... znaju samo oni.
Ja nisam nikada ovo doživio.
Bilo mi je teško obavljati sav posao i još, k tome, zasvirati. Fizički teško, ali ako je zdrava atmosfera ... nije teško. Iscrpljen, ali zadovoljan. Obaviš sve svoje dužnosti na poslu, juriš na probu, svirku ... krepan ko mica-maca, ali ti nitko ne može skinuti osmjeh sa lica. I funkcioniraš perfektno - i poslovno i privatno.
Mobing te iscrpi psihički, jer ne znaš hoćeš li doživjeti sutra kao zaposlen ili na Burzi. I ne funkcioniraš više ni poslovno ni privatno. Pun si pitanja, a najčešće je "zašto?". I pun si panike i bez vizije i planova, jer ... nemaš ih na osnovu čega praviti. Sve može pasti u vodu u trenu. Nečijom odlukom "jer mu se tako hoće". I samo zato, makar radio sve kako treba i to jedan duži vremenski period.
Ja još nisam žrtva. Još imam status ranjenika koji danas ide na tretman za oporavak, no ... moram nešto promijeniti.
Tu, gdje sam sad, nema šanse za promjenu.
Znači, tražim drugu sredinu.
Post je objavljen 08.12.2005. u 10:58 sati.