Smireno pogleda prazan papir.
Izludi ju to, pa načrčka nešto, tek toliko da ne bude prazno - bjelina je presvijetla.
Sada je opet mirna.
Svidjele su joj se krivulje što ih je iscrtala nasumičnim potezima ruke.
Pokuša ponovno: ispadne malko drukčije, no dovoljno slično.
Ona želi bolje: iscrta još nekoliko krivulja, jednu ispod druge.
Sada ih je previše. Ne valja tolika ispunjenost na jednom mjestu: briše ih sve... i list je opet prazan.
Komadići gumice leže razasuti po papiru. Desno, u sredini, naziru se brazde utisnute olovkom.
Zgužva papir i izvadi novi.
Odloži olovku na sredinu lista.
Sjena olovke nježno prekriva bjelinu... ne ostavlja trag...
Dvorana utihne.
Krivulje zaplešu...
Post je objavljen 08.12.2005. u 03:04 sati.