Prvi album je nešto što svaki glazbenik sanja od prvog dana kada se počne baviti glazbom...ja sam osobno mislio da ću ga izdati puno ranije,a desio mi se u 20-oj godini života...sjećajući se stvaranja samog albuma,euforije oko svega toga,uhvati me nostalgija za nekim starim vremenima koja se više neće pnoviti,jer sve je prvi put posebno...u iščekivanju drugog albuma,koji je u završnoj fazi i mora se pojaviti prije Božića,shvaćam koliko smo napredovali ,koliko smo ozbiljniji u svojim nakanama,koliko se promjeno naš stav prema svemu...Prvi album otvori ti neka vrata za koja se nisi nadao da će se otvoriti...a zatvori ona za koja si mislio da ni ne postoje,ili da su već otvorena...
I kada odvrtim film, i kada se sjetim koliko sam živaca gubio što neke stvari nisu išle kako teba,toliko su nam i pomogle da vidimo greške koje se ne smiju ponoviti...sve više se potvrđuje ono da je bend jedna obitelj...da je bend još jedan život...u kojem učiš na pogreškama,i postaješ jači...gledam naše slike od prije samo godinu i pol dana i sad,sa zadnjeg fotosessiona...dan i noć...koliko smo stvari shvatili u međuvremenu...Prvi album ''Pun gas domaće'' bio je naša prva beba,dijete koje se u svima rađalo godinama,mislim,nešto najiskrenije što smo mogli snimiti...naše životne priče pretočili smo u pjesmu,on je odraz jednog vremena u kojem živimo,naše generacije,naše mladosti,naših problema i pogleda na svijet...s druge strane,prvi čakavski album nakon 10-ak godina stanke,jer Ča-val je svoj vrhunac doživio sredinom devedesetih...trebalo je imati ogromna jaja napraviti tako nešto(baš ovim riječima rekao je to Šajeta na našoj prvoj promociji),jer snimili smo album na jeziku kojim pričamo doma,a nije prihvaćen u široj javnosti,kao naprimjer,dalmatinski dijalekt...to je glavni problem nas na Kvarneru...što se nikad ne držimo skupa i ''premekani'' smo,dozvoljavamo svima da kažu što god misle,ne držimo dovoljno do svojih...a Dalmatinci itekako poštuju svoje i drže se zajedno,na tome im zavidim...sve u svemu,izdali smo tu našu prvorođenu ''bebu'' i napravili sa njom strašan uspjeh u Primorju i Istri...nažalost,najveća promocija su bili naši nastupi,jer je naš PR totalno zaštekao,izdavač nije napravio ništa što je morao,i baš to nam je bila škola za sve ovo danas...potvrdilo se još jednom da ako nećeš sam za sebe,neće nitko...kada pomislim da je medijski taj album bio više prisutan i da smo znali neke stvari koje znamo danas bili bi daleko popularniji...ali sve u svoje vrijeme...
Ono zbog čega sam posebno sretan je to da će naš novi album opet odisati svim mirisima i zvucima našega kraja,da je autohton,i da su ljudi prepoznali iskrenost u nama,tako da smo preživjeli onu ''bolest drugoga albuma'' i opet snimili jebeno iskrenu ploču,koja traje 80 min,dakle cijeli jedan pun Cd,a čak smo razmišljali o duplom izdanju,gdje se troškovi naglo povećavaju,pa smo se ipak odlučili za ''best of'' snimljenog...pričali smo o temama koje nas i dalje okupiraju,o svemu što se dešavalo zadnjih godinu dana za vrijeme promocije prvog Cd-a,o stvarima koje naše snove pretvaraju u pjesmu...jebeno sam sretan zbog toga...na stranu to što me glava već tri dana boli,ali tako je to nakon stresnih situacija ,tako da sam već naučen na reakcije svoga tijela...jedva čekam započeti rad na trećem albumu i to će biti jako brzo,napisao sam stvari za koje stvarno mislim da su jako dobre,a to nikad ne izjavljujem dok mi potpuno ne sjednu...držim se onoga da je dobra pjesma sa dobrim,pamtljivim refrenom...ako toga nema,ništa...a kada se samo sjetim koliko se stvari u zadnje vrijeme nakupilo u meni i koliko će još pjesama nastati,nema mi druge nego da cijenim život,udahnem punim plućima i jedva čekam novi dan...zahvalim Bogu na daru koji mi je dao,jer prekrasno je izražavati se kroz glazbu i to dijeliti sa drugima...
Post je objavljen 08.12.2005. u 02:14 sati.