Kad god sam prošli tjedan prolazio pokraj Kazališno-koncertne dvorane, lijepe djevojke nudile su mi, kao i svima, glasno i uz smješkanje lizalice! Tko od takvih ljepotica sa smiješkom ne bi kupio slatkiš!?
Dok smo mi imali sajam u Brodu, na Markovom trgu u Zagrebu odigravao se naš brodski katarinski vašar. Nudili su nam (dobro, ne baš tako lijepi zastupnici) lijepe lizalice, a kad smo se mi ponadali da ćemo ovaj put nešto i dobiti, završili smo poput naivne djece kojoj mame u prolazu obećaju poslasticu, ali u sebi misle da im ni u ludilu prije ručka neće kupiti slatkiš... Kad će već jednom taj naš brodski ručak? Ah, da. Zaboravio sam što nam svake godine kažu: "Sljedeće godine vi dolazite na red!"
Proračun koji je usvojen je pljunuo na Brod i Brodsku županiju! Sredstva koja (ni)smo dobili pokazuju potpuno nerazumijevanje potreba ovoga kraja. Što drugo očekivati, kad nas zastupaju ljudi koji nisu Brođani i s pravom nemaju nikakvih obzira prema ovom gradu. I godine partijskog mentaliteta usađene su duboko; u Partiju se išlo zbog interesa. Izgleda da se i u stranke ide iz golog interesa – vlastitog, a ne interesa sredine koja vas je formalno poslala u Sabor.
Treba razumjeti i naše zastupnike. Njima je teško; da vi, dragi čitatelji, imate 15 000 kuna mjesečne plaće i doživotnih 10 000 kuna mjesečno mirovine, zar biste se vi izlagali opasnosti da to izgubite?
Sanader je opet pokazao majstorstvo u politici. Kao u ovom sporazumu s Austrijom. Namjerno je potpisao sporazum za koji je znao da u Saboru ne može proći (101 glas) i tako, bez obzira na malo političke prašine podignute u medijima, dobio i ovce (Austrijance – bez njihove u ono vrijeme svima nerazumljive, gotovo fanatične podrške, za koju tek sad vidimo razlog, nikada ne bi otvorili pregovore s EU) i novce (pošto sporazum neće proći u Saboru, nikada nećemo po njemu platiti ni kune tim naivnim Austrijancima). Ovdje je došao i obećao štošta, zaboravljajući u autu za Zagreb što nam je rekao. Ionako će, disciplinirano, kako to već razočarani birači neće (oni ostaju sve više kod kuće) 40% "seljaka" (ovdje ne mislim na poljoprivrednike), poneseni iracionalnim osjećajem poštovanja za davno pokojnim Predsjednikom Tuđmanom i na sljedećim izborima glasovati za HDZ i "pokretanje Hrvatske".
Prvi županijski hadezeovac koji je imao možda ponajviše razloga (neki kažu i trideset milijuna razloga) za šutnju, pokazao je pak najviše kičme! Glasujući čak za amandmane ljutih političkih protivnika obranio je barem obraz, kad već nije mogao izvući lovu i pokazao na djelu zašto se njegovo prezime spominje u popisu stanovništva ovog kraja još 1698. godine! Ne bih se čudio ni njegovoj ostavci, čim stekne uvjete za mirovinu.
Pravaši, osobito brodski, isto ne mogu biti sretni. Njima se prečesto događa baš ovakva situacija: Đapić radi za sebe i grupu ljudi oko sebe. Ovoga puta profitirao je Osijek. Milijarda i pol kuna!? Zar barem 10% toga nije moglo ostati u ovom, tek malo manjem (u srcu pravaškom!) gradu?
Kupi glas ovdje-ondje, 10 glasova u Osijeku (čak ni Glavaš nije mrzak ako glasove donosi!), malo zaprijeti svojima, trima zastupnicima stranke umirovljenika obećaj ljetovanje na Brijunima i komotna većina od 86 glasova je tu. Osobno nisam razočaran ishodom. Razočaran sam samo jednim od tih glasova "za" jer je on suprotan svemu što smo u prošla tri mjeseca razgovarali.
Oporbu ne spominjem, pokazali su u prošle 4 godine kad su bili na vlasti da se ponašaju isto. Onda su oni digli ruku bez srama za proračun u kojem se Brod i ne spominje! Onda je čak i premijer bio Brođanin. Ali interes je ležao drugdje. Situacija je bila zrcalna, rezultat za Brod je bio isti – porazan!
U politici je opasna samo jedna stvar: vjerodostojnost...Treba vam desetljeće da ju izgradite i samo jedna sekunda (jedna ruka u zraku) da ju izgubite. Kako HDZ i Sanader i drugi zastupnici mogu očekivati da će im ikada itko vjerovati ako otvoreno prekrše sve ono što su prije samo dva-tri mjeseca javno obećali... Ah, da, zaboravio sam... Birači imaju kratko pamćenje (da ne kažem kratku pamet)!
U politici se kažnjava samo jedna stvar: nezahvalnost. A zastupnici se te prijetnje ne moraju bojati. Pokazali su se zahvalnima... Ne biračima, koji su ih tamo izabrali. Nego strankama, koje su ih postavile na liste!
Pitali su me moji mladi prijatelji, odreda dvadesetogodišnjaci, maturanti, studenti, trebaju li otići iz Broda ili ostati. Gorljivo sam im govorio da trebaju ostati! Bojim se da sam poput Sokrata pokvario mladež i okrenuo ih u stranputicu!?
Jer čemu se u Brodu nadati?
Pitam ja brodske zastupnike: "Bez slatkiša, što da Brođani cuclaju do sljedeće godine!?" Mislim da svi znamo odgovor, ali vam ga ne smijem javno reći. Ovo je ipak "Posavska Hrvatska", a ne "Playboy"!
Post je objavljen 08.12.2005. u 01:27 sati.