Sve sam uspjela danas popodne. Malo odmoriti. Sjesti na piće s prijateljem i kako sam do klijenta trebala doći oko 21, a ima do tamo dvadesetak kilometara, on se ponudio da me vozi u Mišku. Bilo mi je drago jer vožnje mi je preko glave ovih dana. I ne samo što me oko boli.
Njemu bijaše uživancija, meni odmor i zajedno smo još poslije popili piće. To je onaj koji radi, studira i ljubi. Na vidiku mi je i diplomski. Da vrijeme ide.
Kuna deprecira. Ove godine kao nikada se kuna ponaša. Sve se je promijenilo. Svi smo računali na sezonsku oscilaciju i mi i oni u inozemstvu no ove godine je izostala. Danas sam još saznala par zgodnih interpretacija Zakona jer kod žene je Porezna kontrola.
Profesionalna frizerka mi je rekla da mi je kosa preduga i pregusta. Bilo mi je smiješno. Naprosto mi je smiješno kako se nas pokušava strpati u stereotipe. Hello imaš pregustu kosu. Hvala Bogu da je imam. Hello imaš predugu kosu. Hello ja je nosim.
Pliva opet gubi ovaj tjedan, a Poslovni tjednik ili kako se već zove ta emisija me je uspjela u zadnjih pet minuta nasekiati tonom svog glasa.
Ako nešto mrzim onda su novinari propovjednici. Sad je Pola ure kulture. Meni se ne spava, ne boli me glava i sve si nešto mislim. U biti smislila sam i idem pisati mail. Da vrijeme jedan mail. Još jedan danas. Ništa poslovno, ali vrlo osobno.
Post je objavljen 07.12.2005. u 22:37 sati.