Ponavljam ovu sliku od jučer, jer je ovo voće probudilo znatiželju i meni, ali i Vesni i Borutu. Malo sam istraživao, pa dodajem što sam otkrio.
Dakle, osim što se spominje u vezi Zakeja u Novom zavjetu, ova divlja ili egipatska smokva spominje se i u Starom zavjetu, gdje se na hebrejskom zove šiqmah.
Plodovi se sikomore (divlje ili egipatske smokve) jedu, ali ne odmah sa stabla. Evo jednog starog opisa postupka kako nam ga donosi Bazilije Veliki (umro 379. god.). On ponajprije predstavlja riječi proroka Amosa, koji kaže za sebe: »Bio sam stočar i gajio sam divlje smokve, ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: "Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu"«. Bazilije tumači da je Amosu pri tome prorokovanju pomoglo i prvotno zanimanje uzgajivača divlje smokve - sikomore - pa, primjenjujući to na svoju situaciju, kaže: »Sikomora je stablo koje donosi mnoštvo plodova koji, međutim, nemaju nikakva okusa ako ih se najprije pažljivo ne zareže, tako da iz njih iziđe sok. Na taj način postaju ukusni. Stoga držimo da je sikomora simbol skupa poganskih naroda: predstavlja veliko mnoštvo, ali je istovremeno i bezokusna, baš kao i način života prema poganskim običajima. Kada je se, pak, uspije "zarezati" Riječju, ona se preoblikuje, te postaje ukusna i korisna.«
Tako, dakle, saznajemo da je ove plodove, nakon berbe, potrebno zarezati, pa onda ostaviti da iziđe sok. Nisam nikada kušao. Da sam prije to znao, ubrao bih one plodove sa slike i iskušao cijeli postupak. Prema slikama, čini se da su ih kušali Vesna i Borut.
Usto, drvo sikomore vrlo je otporno, pa su ga stari Egipćani koristili za izradu sarkofaga u koje su stavljali mumije.
Egipatski sarkofag od sikomore iz kasnog razdoblja, vjerojatno ptolomejskog. |
Egipatska motika, ili nešto slično, od drveta sikomore. Srednje kraljevstvo. |