Još jedno tmurno zimsko jutro...sve je nekako sivo,hladno i tako obično...bez boja...baš kao u mom srcu...nema ni jedne zrake sunca...nema njega da me ugrije u o ovoj hladnoći...i da mi vrati boje života...već je dosta vremena prošlo...možda i više nego što mi se čini...jer dani bez njega su tako spori...a noći su mi kratke jer on je stalni gost mojih snova...svaki dan izlazim iz stana sa lažnim osmijehom na licu...zavaravam druge da mi je dobro...i sebe samu...a kad se vratim u svoj svijet samoće suze brišu osmijeh...još jednom mi pokazuju koliko mi on znaći...još jednom pobijeđuju...dolazi vrijeme darivanja...a ja ne želim ništa...samo njega...samo jedan dan skupa...jedan dan u njegovom zagrljaju...jedan nježan poljubac...baš kao nekada...
Post je objavljen 07.12.2005. u 10:37 sati.