Osjećam se jako udobno u njegovom zagrljaju. Volim čvrsti stisak njegovih ruku oko mog struka i miris njegove kose. Tako je divno sklupčati se uz nekoga u toplom krevetu u zimsko doba.
Ima samo jedan problem – ne radi se o osobi koju bih želio imati pored sebe, nego o prijatelju koji je, kao i ja, upravo izgubio voljenu osobu. Stisnuti jedan uz drugog glumimo ljubav, nadomještamo jedan drugome nekoga drugoga. Tako je čudan osjećaj biti u zagrljaju s njim kad znam da prema njemu ništa ne osjećam i ne pada mi na pamet da prelazim granice prijateljstva (to se može desiti samo kad se obojica dobro napijemo). I premda sam sebe zbunjujem ovom situacijom, osjećaj blizine drugog ljudskog bića, pa bio on i prijatelj, ipak je srcu ugodan.
Post je objavljen 07.12.2005. u 10:02 sati.