Jučer poslijepodne sam satima čekala red da dođem na zakazani pregled. To nema nikakve veze. To nije tema naše misije. Tema naše misije je sv. Nikola na sljedeći način.
Uđem ja tako unutra i pružim med. sestri moju najdražu čokoladu - milku. Kaže ona kao iz pika da nisam trebala i da nema potrebe za tim. Ja joj odgovaram: Znam! ali..... ovako: Ako nalaz bude dobar poklanjam vam je za sv. Nikolu, a ako nalaz bude nešto malo drugačiji od toga onda sam razmišljala da vam je ne dam nego da je ja pojedem od muke ali sam shvatila da će mi u tom slučaju biti toliko loše da neću moći zinut a kamoli nešto stavit u usta. A precizniji pregled mi je u petak a nalaz će biti sljedeći tjedan (zato ćemo se zabavit putovanjem u najjužniji hrvatski gradić).
Došla je doktorica i za vrijeme pregleda me uspjela malo zapričati tako da je dobro da nisam ranije popila apaurin, a i ne bi bila u stanju vozit doma. Ionako sam se od puste psihoze i iščekivanja uspavala još da sam i te miligrame usisala bilo bi mi veselo.
Anyway, kažem joj ja da nam je doktor prije mjesec dana dao zeleno svjetlo da se "gazimo" a ona kaže ko iz topa: Super! Onda ćete mi dovest bebicu na pregled kukića!
Nalaz ću dobit sutra ali sam se vratila iz kabine da je pitam jeli sve u redu (to se trebalo podrazumijevati obzirom da je bila vesela i da nije ništa komentirala. Pa naravno da je-kažu oni ne shvaćajući da mi to doslovno trebaju izgovoriti jer bi se u toku noći u najmanju ruku stotinu puta upitala: a što ako mi nije odmah htjela reći??!?!?). Svima je to "naravno", jedino meni nije. Shvatila sam da ću u ovom jebenom strahu živit cijeli život. Pa čak i kad budu obični kukići u pitanju. Kada mamino zlato bude vadilo krv radi obične viroze. Fuck it, that's the way life goes. M..... fucker! (a je mi ide ovaj engleski nema šta)
I......S R E T A N V A M S V E T I N I K O L A !!!!!!!!!
Post je objavljen 07.12.2005. u 08:42 sati.