E da se tako češće osjećam... Napokon sam u pozitivnoj fazi iako imam dva potkožna prišta i ostatak herpesa na usni. :) Jučer sam dobila lijepu vijest - sjećate se projekta kojeg sam davno spominjala? Nisam ulazila u detalje, naravno da neću ni sada. Ukratko, pala mi je na pamet izvrsna poslovna ideja vezana uz novinarstvo i odnose s javnošću. Promišljajući o projektu, shvatila sam da je itekako izvediv i potencijalno znači izuzetno dobru zaradu. Trebala sam investitora, informatičara... Međutim, sve skupa sam stavila na led jer me život strpao u vešmašinu.
Dogodilo se da sam o tome nedavno porazgovarala sa starijim kolegom koji je razmišljao o investiranju u novi posao. Odlučila sam se na rizik i prezentirala mu svoju zamisao. Rekla sam da ne želim ostaviti sadašnji posao, da mu prepuštam vođenje projekta, ali da želim maksimalno sudjelovati koliko će mi vrijeme dozvoljavati (a to je posao koji mogu raditi uz još jedan ako nisam izravno odgovorna). On je doista potegao poznanstva i kako sam jučer saznala, kockice su se poklopile - odlučio je uložiti u moju ideju...
Odjednom sam osjetila jednu novu vrstu ponosa - moja ideja je prepoznata, naišla je na izuzetno pozitivne kritike, možda ću kroz koji mjesec doista ugledati prve obrise svog proizvoda... Nikada nisam o sebi razmišljala kao o poduzetniku, kao o nekome tko će u poslovnom smislu uspjeti doći do ideje koja bi zaista mogla ugledati svjetlo dana. Jutros kao da su mi se oči otvorile - da, to se zaista meni događa, teren je spreman, ekipa se okuplja...! Ajme kakva navala pozitivnog adrenalina! Sto stvari mi se počelo vrtjeti glavom, toliko toga još treba staviti na papir, a tu je još jedna mogućnost, povezivanje sa drugim, sličnim projektom... Mogli bismo time napraviti malu revoluciju, pokrenuti pozitivne tokove, a mogla bih si osigurati i više nego pristojnu zaradu... I što nikako nije zanemarivo, uz mene je čovjek u kojeg imam veliko povjerenje, kojeg smatram mentorom jer je upravo on taj koji je od mene stvorio novinarku, dao mi time, a da nije ni svjestan, ogromnu radost jer sam se u novinarstvo zaljubila i na kojeg u poslovnom smislu gledam kao na svog oca. Jedva da postoji netko drugi sa kojim bih rađe ušla u taj posao. Da, to se zaista meni događa, možda mi se upravo dogodilo nešto što je daleko veće nego što toga uopće mogu biti svjesna... 2006. mogla bi biti godina koja će mi okrenuti život naglavačke... A tko zna, možda mi je sv. Nikola donio još jedan poklon koji bih raspakirala za devet mjeseci... :) No, to ostaje samo nada - investirala jesam, ali realizacija tog projekta je u jednim drugim rukama... :)))
Ma kako sve skupa bilo, sada sam sretna i to jako. Ne znam što mi budućnost nosi, koliko će još biti razočaranja, ali živi se u sadašnjosti i u tome kanim uživati. Snovi su važni jer otvaraju bezbroj mogućnosti i ne kanim ih se odreći neovisno o rizicima fijaska. I feel good tararararara!
Pusa svima! :)
PS. Imam preporuku za sve one koji vole ispunjavati male ankete, a uz to možda osvojiti kakvu sitnu nagradicu. OnlineAnketa Ako vam se site sviđa, molim vas da se registrirate putem sljedećeg linka i tako mi malo pomognete :) OnlineAnketa - registracija
Post je objavljen 07.12.2005. u 05:26 sati.