Već sat vremena imam 22 godine...i nije neki feeling jer mi je ročkas nakon Nove godine i Valentinova datum koji najviše prezirem...tjera me da još više razmišljam o sebi,o životu,i samo brijem kako vrijeme brzo leti...ali kako kažu uvijek si dijete u sebi,bitno je kako se osjećaš...ovo mi je najtužniji rođendan dosad u životu jer mi je nekidan poginula bliska frendica Kristina u stravičnoj automobilskoj nesreći i njoj ću posvetiti još jako puno riječi na ovome blogu samo da malo dođem k sebi...Danas me glava ubija i ne pomažu mi tablete,a tako je uvijek kada se smiri stresno razdoblje...nikad te ne ''prekine'' dok traje neko sranje,uvijek kad sve prođe,osjetiš posljedice...
Ja,veliki gurman i poznata žderonja u zadnja tri dana sam totalno izgubio te te uopće nisam imao volju za hraniom,dok danas,u šetnji Rijekom nisam skužio da sam totalno bez snage i da bi trebao nešto pojest...uglavnom,stalno mi misli lutaju na sve što se desilo i puno vremena će trebati da mi sve to ''sjedne'' i da se s tim pomirim...moram gledati naprijed jer druge nema,vrijeme ne mogu vratiti...bio sam na masaži da se malo opustim,ali ta glava još uvijek ne prestaje...Sada,u pola noći ''dirnuli'' su me svi frendovi sa porukama,i izmamili osmijeh na moje lice,učinili me sretnim...posebno mi je drago što su se moji dečki iz benda sjetili u pola noći i poslali mi poruke na koje sam ''odvaljivao'' od smijeha...frendica iz Zg je napisala da se prije 22. godine rodila jedna lijepa,pametna,dobra i muzikalna beba...volim kad se netko potrudi oko tih poruka,kada znam da se to tiče mene,a ne da su to oni klišeji koje odnekud prepišu...moj stari školski kolega koji studira u Zg napisao mi je također vrlo šaljivu poruku,bivša me nazvala u točno pola noći i rekla da već 10 minuta gleda na teletekst da me dobije u točno 00... :-)
Bratu se toliko spavalo da je samo oteturao u sobu i uopće nije skužio da meni svi na mob čestitaju rođendan što je bilo abnormalno smiješno,a moj Dado,kolega iz srednje,me naravno nazvao i oraspoložio sa svojim pozitivnim životnim stavom...sa njim valjda otkad se znam imam taj odnos da si čestitamo u 00:00...trebao sam popodne napraviti slavlje (uvijek odemo u neku konobu i najedemo se i napijemo ko prasci) ali ovih dana oš stvarno nisam za veselje i ne bi se osjećao dobro da to slavlje već sad bude...dakle,odgođeno...inače,na slavlju su uvijek samo dečki,tako da to više liči na momačku...to je običaj mene i mojih iz benda...cure uvijek odvojeno počastimo :-) Nemamo više 15 pa da svi imaju vremena ,svi su u nekom svom poslu tako da su rijetki trenuci da se svi skupa nađemo i malo zajebavamo,a ročkasi su idealna prilika za to...jer,da svi sa sobom dovedu cure,ne bi to bilo to,već je nadaleko poznato da smo mi dečki većinom papuče i totalno druge osobe sa svojim curama,pa bi većina njih cijelo vrijeme gu-gu,svi bi uredno pazili da vilicom ne škrguću po zubima i da ne podrignu...a ovako je sve prirodno i svih baš briga,dobro se zabavimo i odemo spavat...
Moram pothitno osposobit fotić da ovamo umećem slike i ostale gluopsti,da ovo bude prava mala oaza mojh misli...do sljedećeg pisanja...bye bye....
Post je objavljen 07.12.2005. u 00:56 sati.