Da, strah mi je veliki problem. Strah da će se nešto dogoditi ili još više zaboli pomisao da se nešto neće dogoditi, da će ostati neostvareno ono što bi htjela imati. Znam da je strah pomanjkanje vjere, nepovjerenje u Njegov plan za mene i moj život. Ali već dugo ne uspijevam premostiti te dvije obale i hodati stranom vjere.
U petak sam u Palmi kupila malu knjižicu. Privukao me njen naslov o vjeri i strahu. Riječi koje sam u njoj pronašla bile su za mene pun pogodak. Na povratku doma u vožnji toplim vlakom, sve sam pročitala. Trebale su mi te riječi. Citirala sam ih u jučerašnjem postu. Ponavljam i večeras: Onima koji Boga ljube sve se okreće na dobro. Već sljedećeg jutra našla sam se u problemu koji nastaje zbog narušenih odnosa. Bilo mi je teško. Sjetila sam se citiranih riječi i pokušala prepustiti Bogu da riješi ono što me opterećuje. Da, Bog će mi sve okrenuti na dobro. Ali što zapravo znači Boga ljubiti? Zamislila sam se. Nije dovoljno samo reći. Ljubav je u djelima. Sve poslove tog dana sam pokušala raditi bez gunđanja iako je bilo teško. Samo bih se nasmijala i rekla: Gospodine, ovo je za Tebe! I toliko sam se usmjerila na to kako Bogu pokazati da Ga ljubim da sam zaboravila na ono što me muči. Na kraju se sve riješilo. Samo od sebe, rekli bi. Dobro je svaki put kada postane teško gledati ne u ljude nego u Boga, otvarati vrata i prozore svog života Njegovom svjetlu. I Njegovo svjetlo će doći.