Nakon knjižnice smo bili na statistici i to na laboratorijskim vježbama koje su za divno čudo brzo prošle. Krenuli smo doma i polako izbjegavali cestu pod vodom.
Posudil sam kod Fafice digitalac kad mi je treba za danas navečer, a i za krštenje Nine u subotu. Doma sam montiral cooler za kućište kojeg sam ujutro kupil, a kad sam završil taman je došla struja pa sad mi soba svijetli u četiri boje. I malo NFS i išel sam sa sestrom na koncert s temom iz naslova.
Prije par mjeseci je kamion tresnul i 20 m vukel jednog klinca i sad se mali ooporavlja polako i naravno liječenje je skupo pa su mu učenici osnovne škole organizirali humanitarni koncert pa smo išli. Do karata je bilo teško doći jer su misleći da se ne bude toliko ljudi odazvalo org. to u manjoj dvorani za 400 ljudi, a na kraju je unutra bilo bar 500 ljudi. Al sve u svemu koncert je bil super. Vodila ga je moja mala sestrična i njene tri frendice. Trajal je 2 sata i bil je prava razonoda svima.
Došel sam taman na NMK i još neke pogledam i u krpe!
Post je objavljen 06.12.2005. u 22:37 sati.