... iliti lik iz „Orlovi rano lete“, al ovaj put to je samo naš dobri stari Sveti Nikola. Prikolica bi mu mogo bit Krampus, al jebeš i njega više. Koje dijete još vjeruje u Nikolu i boji se Krampusa?! Ni moj mali nećak ne pada na te štosove, al zna da će bit čokolade pa ko fol odglumi. A kud je krenuo svijet, već iduća generacija djece će Svetog Nikolu čekat u birtiji uz čašicu brlje. Dogovor je pao, u subotu belot, pa urokavanje po gradskim podrumima (lokalima). Jebate, sve dobre birtije se nalaze u podrumu! Jel to zato što zbog buke samo one mogu radit dulje od ponoći, il rulja voli ić u podrume, il je ipak čista slučajnost? Ko će ga znat. Mi smo stvarno krenuli loše. S povećanjem količine alkohola koju trošimo, proporcionalno se smanjuje vrijeme koje provedemo na trošenje kalorija. Tako smo sa pravog terena sad prešli na onaj minijaturni, samo da se manje krećemo. Dobar je pizzagrill, ko bi reko, podero me, svaka mu čast! Sad mu je porasto ego pa će se kurčit do subote, a onda „ko visoko leti, nisko pada“. Neće baš nisko ko Gigi, da podere koljena, osim ako se napije pa krene u upoznavanje. Ako ga sretnete u gradu, to je onaj šta izbaci sve iz sebe da bi gospodični mogo reći svoje ime, pa čak ispusti i dušu, hehe, sorry. A šta ja isto serem, već u četvrtak rastu promili, da bi mi u petak vampiri isisali pola litre krvi, tak da stane sve ono što ću popit tijekom vikenda. Neki dan je jedna teta doktorica rekla na tv-u da se već nakon 10 pića tjedno možete smatrat ovisnikom. Čovječe pa šta smo mi onda? Nije precizirala šta točno znači „piće“, al šta je da je, ovisnik bi izgledo smiješno pored nas. Ma šalim se, nismo mi takvi, sve u granicama normalne.
E pa čestitke svim Nikolinama i Nikolama, i svima koji se tako osjećaju.
Post je objavljen 06.12.2005. u 21:41 sati.