Danas smo o tome pričali pod engeskim i morali smo zamisliti svoju idealnu školu (točnije internat). I onda to prezentirati razredu. Ugalavnom radili smo u grupama. I naravno, grupi su moje ideje bile glupe i dosadne i bezveze, baš kao što su meni njihove bile nepodnošljive. Jer su tako nekako psihički nepodnošljive. Onako, totalno. Prvo, stavili su lokaciju škole u alpe po zimi (to se još i može podnjeti), a ostala godišnja doba je u L.A.-u (to je nepodnošljivo zbog vrućine). Drugo, stavili su da u domovima budu mješani i cure i dečki (i u sobama), a ne bi podnjela to da budem u sobi s nekom muškom budalom. Kao treće u školu su uključili fiziku, kemiju i matematiku - moju smrt. I neravno, kada su to čitali čak je i profesorici bilo sumnjivo da sam ja to radila pa sa ja morala čitati svoje, točnije Ogy je morao reći moje ideje razredu. Naravno, nije rekao sve i malo je iskrivio sve.
Zapravo moja idealna škola(internat kada se več tako moralo) je smještena negdje u šumu gdje nije ni toplo ni hladno. Ili u Seattleu. To je umjetnička škola prvenstveno, znači najviše je naklonjena umjetničkim predmetima i ima veliki glazbeni i likovni kabinet. Znači puno, puno različitih instrumenata. Učenici si sami mogu birati predmete koje će slušati. Predmeta ima svih, ali oni koji ne žele ne moraju imati kemiju, matematiku i fiziku. Puno je različitih kreativnih radionica tipa snimanje albuma ili filmova, pravljenje originalne odjeće i slično. Onako, totalno umjetnički nastrojena škola. I da, naravno za svoj predivan imiđ u razredu nisam mogla izostavljati ono meni "najdraže" radionice - pravljenje kolaža od dijelova lutke za izučavanje unutrašnjih organa i plastičnih fetusa - baš kao na stražnjoj strani In Utera. Nastava bi bila samo ujutro i to u malim grupama ljudi koji imaju slične ciljeve i slična razmišljanja. Popodne bi bilo slobodno i moglo bi se ići na izlete u ogromnu šumu oko škole ili na neko slično mjesto.
U sobama bi se biralo s kim se želi biti i bio bi posebno ženski i muški dom. Sobe bi bile dobro zvučno izolirane i svaka soba bi imala svoju ogromnu kupaonicu. Te sobe bi bile super opremljene i svako bi si sobu uredio onako kako želi i nijedna soba ne bi izgledala isto.
Nastava bi počinjala u 9 i trajala bi negdje do 2. U okolici škole bi bilo zabranjeno pušenje, opijanje i drogiranje. I eto, mislim da je to sve u vezi ove teme. Naravno, ovi iz grupe su me posebno napali zbog ovog zadnjeg.
I da, pod informatikom je opet bilo smiješno. Evo dialog T je tip iz razreda, a J sam ja.
Ja čitam neki blog
T: Jel češ se ti ubiti?
J: Naravno.
T: Koliko često misliš na to?
J: Stalno.
T: Jel o tom cijelo vrijeme pričaš s prijateljima?
J: Da! (već mi je počeo ići na živce zato što me ispituje te gluposti)
T: S koliko češ se godina ubiti?
J: 27
T: Koju drogu koristiš.
J: Sve je to smeće, osim heroina.
T: Jesi probala heroin.
J: To je moja privatna stvar. (pokušavam ostat smirena)
T: A marihuanu?
J: Nikada ne bi uzela to smeće. Uzimala sam samo LSD i heroin, OK?
T: Ti češ se stvarno tako ubiti.
J: To mi je i namjera.
I eto, onda je on zašuto. A ja sam se smijala i pravila se da se smijem smiješnom postu. A i bila sam ponosna na laži koje sam izgovorila.
Post je objavljen 06.12.2005. u 19:29 sati.