Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kumma

Marketing

Hrana ima najbolji okus ako ispunja one koji je jedu uzajamnom naklonošću, koliko god ona prolazna bila

Bez obzira na sve, viljuške i žlice vjerojatno su učinile više na planu pomirenja ljudi koji se na slažu nego što su to uradile puške i bombe.

Gastronomija je umijeće korištenja hrane da bi se proizvela sreća. Postoje tri načina uzimanja hrane, te tri načina potrage za srećom.

1. Jesti dok ne postaneš sit – eto prvog i tradicionalnog načina, koji potpuno vjeruje starim receptima i dobro iskušanim metodama. Cilj je postati zadovoljan, postati utješen, osjetiti se udobno, presti poput mačke. To je oprezan pristup užitku čije je geslo – štiti se od „ stranih tijela“.

2. Drugi način jedenja je oblik tolerancije, draženje osjetila. Namjera je bila zavesti i biti zaveden, uz pomoć romantične svjetlosti svijeća. Koketira se sa „stranima tijelima“ tijekom objeda, ali ona ne utječu na način ponašanja u uredu. Ova vrsta prehrane odgovara osobama koje ne vole miran život, te traže sreću u frivolnosti, šaljivosti, ironiji, koketiranju, i pri tome ne dopuštaju da ih problemi kao glad, ljudska glupost oneraspolože. Sad, dok su drugi nesretni, nemoguće je, naravno, biti sretan na bilo koji način osim krajnje površnog.

3. Potraga za trećom vrste sreće zahtijevala je i treći način prehrane –svi izumi i cjelokupan napredak proizlaze iz pronalaženja veze između dviju ideja koje se nikada nisu susrele, iz združivanja „stranih tijela“. kreativne kuharice/kuhari su ujedinjivali sastojke koji se nikada prije nisu miješali; kreativne se „gladnike“ naprosto navodi na gubljenje straha pred neobičnom hranom i „stranim tijelima“.

Elem,

Sve to ne znači da postoje i tri vrste ljudi, od kojih se svaka slijepo drži svojih navika. Kreativan je kuhar koji stalno svjesno nešto inovira, to je nesporno, ali ponekad su kreativni i oni koji vjeruju da rade upravo suprotno – u beskraj reproduciraju jedne te iste bakine recepte, samo toga nisu svjesni. Postoje ljudi koji jedu više-manje istu hranu koju su jeli njihovi preci prije nekoliko stotina godina. Ali, gle krampusa, varijacije se potkradu i u takav jelovnik. Jedan siromašna zajednica u Gani, posve nepoznata svijetu sladokusaca i nutricionista, jede 114 vrsta voća. 46 vrsta mahunastoga sjemenja te 47 vrsta povrća.
Ima seljaka koji mogu bez poteškoća razlikovati 300 vrsta krumpira, pa će kuhati svoju kašu od čak dvadeset do četrdeset različitih vrsta.
Svaki put kada se recept ne slijedi strogo, svaki put kada se mijenjanjem sastojaka preuzme recept, hrana postaje kreativan različitih rad, dobar ili loš. Iznalazak novog jela predstavlja čin slobode, malen ali ne i beznačajan.
Djecu se odgajalo ili da ostanu lojalna ukusu svoje obitelji, ili, ponegdje u novije vrijeme, tada da razviju individualne identitete, izborivši se za svoj vlastiti ukus. Pa čak, danas se neku djecu stimulira da se prema ukusima ponašaju kao prema ljudima, nečemu što zavređuje poštovanje, priznavanje, razumijevanje, te ih se uči da ne podižu visoke zidove između onih s kojima će razgovarati i onih s kojima neće.
Stav prema hrani , prema ukusu stranca, neizbježno mijenja stava koji svatko ima prema susjedu.
Što se pak naroda, Ive, tiče, svaki narod svojoj hrani pridoda svoj vlastiti miris, i prihvaća promjenu samo taj miris može tu promjenu prikriti, gušeći svojim vonjem svaki novitet.

A zašto ja to tebi pričam?
Da te na kraju godine podsjetim kako se glad još uvijek utažuje bez potpune svijesti o tome čega smo gladni. Neke poslastice koje jedeš nemaju nikakvu prehrambenu vrijednost, druge su odbojne dok se na razvije ukus na njih, neke treće ne utažuju glad, nego navode na još jela. Da bi se užitak prehrane produžio, kao produžen zagrljaj. Pokušaj razumijevanja takovga ponašanj može ti razjasniti mnogo više nego stvari od nečijeg ukusa u prehrani – primjerice, koliko je netko zainteresiran za nove vrste uživanja, ili za inovaciju i kreativnost uopće, je li netko voljan razgovarati o svojim užicima, uživa li netko u pružanju užitka drugima.


Savjet prvi:

Zato, nemoj biti najbrži pistolovadec na Zapadu. Nauči kako odgoditi užitak.

Savjet drugi:
Iako je otkriveno da mozak ima deset bilijuna stanica, od kojih je svaka sposobna za stvaranje 5.000 veza, mnoge se veze nikada ne ostvare, a brojne su poruke, osjećaji, vizije i misli nikada ne registriraju, jednostavno se slijepo sudare jedna s drugom bez ikakva rezultata.






*Strano tijelo nije samo muha.


Voli te sveti Nikola što djecu trpa u kola

Post je objavljen 06.12.2005. u 18:05 sati.