Eto, ponukan komentarom na prošli post, zavirio sam u «Tibetansku knjigu mrtvih». Uglavnom radi se o opisu mađijanja prilikom davanja «posljednje pomasti» na budistički način. Dakle: Ćiri-bu, ćiri-ba. Ipak, tamo se spominje, kao i u ostalim spisima gdje se spominje reinkarnacija, način kako se osloboditi zemaljskog i oteti se ljudskom. Radi se naime o tome da je cilj svakoga ne roditi se više u ljudskom obliku, već postići jedinstvo sa «univerzalnom inteligencijom» U knjiizi stoji:
»Tada, ponesen svojim egoizmom, podleći ćeš strahu od zasljepljujućeg žutog svjetla i pobjeći. Zavest će te privlačnost prigušenog plavo-žutog svjetla iz ljudskog svijeta........ ....To je staza tvoje nagomilane sklonosti prema nasilnom egoizmu, koja dolazi potebe. Ako te privuče bit ćeš rođen u svijetu ljudi, i morat ćeš propatiti rođenje, vremešnost, bolest i smrt, i nećeš imati izlaza iz kaljuže ljudskog postojanja. To je prepreka na tvom putu oslobođenja. Stoga je ne gledaj i napusti egoizam, odbaci sklonosti, ne dozvoli da te zavede.»
Ako razmislimo o reinkarnaciji, ona doista postoji, ali u onom obliku sa kojim naš ego nije zadovoljan. Nitko se od nas ne pita previše o svom početku, ali na svaki način je voljan odbaciti pretpostavku o eventualnom kraju. Mi zaista predstavljamo dio žive tvari planete Zemlje koja se neprestano mijenja, ali ne umire. Naše tijelo nakon smrti ostavlja trag u prirodi i na taj način vraća se u kruženje života (tvari i energije). Ipak, baš iz vlastitog egoizma, mi imamo potrebu sačuvati svoje ja zauvijek. Tu se nalazimo u «reinkarnacijskoj klopki», jer svatko tko je s time nezadovoljan pre veliki je egoista za oslobađsnje od zemaljskg. Tek oni koji se pomire sa gubljenjem svoga Ja spremni su na reinkarnaciju i na nirvanu. Oslobađanje od vlastitog Ja nije ništa drugo nego spremnost na «razgradnju osobnosti» na mikroorganizme. Takav čovjek postiže nirvanu, jer nirvana je slaganje sa zakonima Boga (prirode) i zahvalnost za dobivenu ulogu u ciklusu, a ne sebično traženje još. Nirvana je zadovoljstvo sa situacijom, a ne traženje izlaza iz nje. Dakle, za najskromnije reinkarnacija je tu. Za one druge nigdje nećete naći potvrdu o vječnosti.. Dio smo kruženja energije i materije u prirodi, a naš ego bi to kruženje htio zaustaviti kako bi održao sebe. Tko to shvati spašen je laži i obmanjivanja. Naš je karmički dug umrijeti zato što smo se rodili. Ipak, umrijeti će samo ono što smo nazivali sobom - naša afirmacija unutar svoje vrste - naš ego.
Post je objavljen 06.12.2005. u 17:33 sati.