Jebo majku kako je dosadno! Na poslu, jel. Svaki dan se budim i želim da je taj dan subota. Jer mi se ne ide na posao. U biti grozi me samo pomisao da moram putovati do posla. Kad se jednom nađem na poslu i nije tako strašno. Razmišljam o prodaji bicikla i kupnji auta. Tako bi mi putovanje na posao prošlo malo lakše i bezbolnije. Jerbo mrzim tramvaje. A u zadnje vrijeme mrzim i bicikl. Zbog zime bit će. Sve teže i teže stišćem pedale. A i bicikl mi je jedan inč prevelik i sad se to dobro vidi. Bole me ruke jer mi je volan predaleko i tako, da ne zamaram više.
U petak je nas nekolicina otišlo do druga Valabija, pa smo tamo uživali u duhanu i glazbi. Drug Valabi ima u stanu tajnu prostoriju. Kao u ukletim zamcima. I čak se nalazi iza ormara sa knjigama. I kul je prostorija. Smišljali smo planove što bi mi uradili s tom sobom da je naša, a ja sam razmišljao što bi ja napravio da sam vlasnik tog stana i da ga prodajem. Onda je počela i o tome priča. Ja ne bi rekao zainteresiranima za stan da tamo postoji ta prostorija. Nek je sami nađu. I kad im prodam stan, posrao bi se unutra, a kad im zasmrdi, nek traže otkud taj smrad. Pokraj govna, koje bi bilo u probušenoj vrečici ostavio bi poruku. Nešto tipa: Eto zašto ste ga dobili za dvije hiljade eura manje.
Nakon što smo odlučili da se ide van, otišli smo van. I to u Krivi put iliti novi Melin iliti staru Močvaru. Tamo je bilo puno ljudi. A unutra je uz puno ljudi bilo i dima. Toliko da mislim da sam svakim udisajem popušio dvije kutije cigareta. Grozno. No, ljudi su se usprkos tome zabavljali. Mi smo stajali vani. Pa smo onda ušli unutra. A onda smo opet izašli van. Bio je fajrunt. Ili nešto slično tome. Pa smo se razišli. Ali baš kad smo PrittPen i ja krenuli put Ilice, nazvao me Richard. Sedam i nešto minuta kasnije, PrittPen, Richard, Dragutin i ja smo sjedili u Richardovom autu i vozili se prema McDonald'su. A kad smo došli tamo, Oktopod je nazvao Pritt, pa smo ugovorili sastanak s njim kod nje. Tako i bi. Tamo smo pojeli hranu, a slušali smo i glazbu. A zatim smo svi otišli. Bio je to sadržajan petak.
Jučer sam se malo zapitao. Obično je ovo doba godine bilo rezervirano za moje tu i tamo, kako bi Kićo iz Big Brothera rekao, "down" faze. Ali sad su izostale. Ne znam zašto. Možda ih vješto prikrivam. Ne kažem da mi nešto posebno fale, samo sam se prisjetio. A jučer sam malo i računao kako stojim financijski. I stalno sam bio zabrinut da sam u lošem stanju. Ali ispalo je da sam u biti u sasvim solidnom stanju. Puno boljem nego što sam mislio. To čovjeka ispuni srećom. Strepio sam cijelo vrijeme kako ću skrpati lovu za trošit po Ateni, ali eto, izgleda da neće biti problem. I rule! S tim veselim vijestima, ostavljam Vas da mirno bljujete. Salomenksis!!
Post je objavljen 06.12.2005. u 17:29 sati.