Polako se primičem savršenstvu. Pretvaram se u kuglu.
Pa sam se kao takva otkotrljala do "Metropola" gdje Peraica otvara novu knjižaru. Otvara i treću na Ruzinama, tj. praškom aerodromu. Kaže, treba prehraniti ženu i blizance, vrijeme je za poslovnu expanziju. Eto, u kakvom kapitalističkom paklu završavamo mi, umjetnici i bohemi.
U "Metropolu" smo Pajo i ja ručali, ali me on brzinom svjetlosti ostavio s kujom, jerbo je imao nekakav poslovni sastanak u susjedstvu. Disa je završila moj 'chicken wrap' dok sam ja iščitavala Lidovke i vijest kako se Češka komunistička mladež sprema na ilegalu, jerbo im MUP prijeti ukidanjem zbogradi manifesta kojim pozivaju na rušenje ustavno-pravnog poretka.
Za to je vrijeme sirotog barmena maltretirala barska mušica, jedan od onih tipova koji dvije trećine života provedu na nekom šanku gdje rasvjetljuju misterije bitka i kosmosa. Onu preostalu trećinu prespavaju.
Dok je barmen letargično brisao čaše, mlađa verzija Alena Ginsberga danas je dudila o Blaise Pascalu.
Svatko tko u dva popodne u praznom bistrou spomene Blaise Pascala zaslužuje da ga na Sv. Nikolu pogodi munja nebeska.
Inače, Česi su sinoć proslavili svog Mikulaša - cestom su hodali Mikulaši (Nikole), s obaveznim pratiocima - anđelom i vragom, iliti čertom.
Nova generacija česke nejači emocionalno je istraumatizirana.
Najbolji su mi oni luđaci koji iz filmskih studija Barandov nabave rekvizitu pa vlastitim klincima pošalju čerta s 'pravim' kopitima i ljudskom nogom koja viri iz džaka. Uz takav roditeljski tretman, ovoj zemlji neće nedostajati pacijenata.
A dok su cestom vrištala djeca i trčali zlobni vragovi, poslušala sam sjajno predavanje Ive Janakove o pioniru češkog grafičkog dizajna Ladislavu Sutnaru. Mucho zanimljivo.
Post je objavljen 06.12.2005. u 15:50 sati.