Pregled posta

Inspiracija

»Sreća može izrasti samo iz vas sâmih i posljedica je vaše ljubavi. Kad postanete svjesni toga da vas ne može usrećiti nitko drugi i da je sreća posljedica vaše ljubavi, to postaje najuzvišenije majstorstvo Tolteka: Majstorstvo Ljubavi.« "We are masters because we have the power to create and to rule our own lives" "You are the way you are because that is what you believe about yourself" "The real us is pure love; we are Life" "What we call education is nothing but domestication of the human being" "Humans pretend to be something very important, but at the same time we believe we are nothing" "We learn to be right and to make everyone else wrong. The need to be "right" is the result of trying to protects the image we want to project to the outside. We have to mpose our way of thinking, not just onto other humans, but even upon ourselves." "Life brings you exactly what you need" "Happiness never comes from outside of us" "Your whole life is nothing but a dream. You live in a fantasy where everything you know about yourself is only true for you. Your truth is not the truth for anyone else." "Love has no resistance. whatever we do is because we want to do it" "Selfishness comes from poverty in the heart, from the belief that love is not abundant" "Your reactions are the key to having a wonderful life" "You are responsible for the consequences of whatever you do, think, say, and feel." "Life is not the body; it is not the mind; it is not the sould. It is a force" "You are what you believe you are" "Forgiveness is an act of self-love" "You cannot be happy if you don't love yourself" "You are alive because of the power of God, which is the power of Life" : : Citati iz knjige "Majstorstvo u ljubavi"

Često sam u ovih godinu i gotovo pol dana nešto razmišljala o tekstovima koje sam ostavljala na ovom svom kutku, ponekad se čudila i sama sebi na isprepletenim riječima. Ponekad mi se te riječi, smisao cijelog teksta, nit koja se kroz njih provlači, učine gotovo nestvarnima i tuđima.

Čitajući ih ponovno i ponovno, jednostavno se nisam mogla odrvati s mišlju da u tim trenucima pisanja ja nisam bila ja, odnosno da je netko preuzeo kontrolu nad mojim mislima i usmjeravao ih u tako duboke, divne misli koje su prvenstveno meni služile kao inspiracija i nadahnuće.

Da, ponekad sam se zaista svjesno prepustila tom osjećaju, pustila da to biće zaroni još dublje, pronađe ono zrno skriveno u najdubljim kutovima duše i izvuče ga na površinu. Htjela ja to ili ne...

I što se više penjem na listi objavljenih tekstova, čitajući od najstarijih do najnovijih, jednostavno mi se čini da se to biće malo zamorilo, posustalo ili da jednostavno u mojoj duši više nema iskre života, vala ili vulkana koji čekaju biti otkriveni i sve što bih novo napisala učinili bi mi se kao loša reciklaža onog već napisanog. Zar je zaista godinu i nešto dana dovoljno da netko kaže baš sve ono što je proživio, osjetio, sanjao dugi niz godina?

Onda se sjetim meni nadraže knjige, Majstorstvo u ljubavi, don Miguel Ruiza, koji je u relativno malo stranica sažeo baš sve što je trebao reći. I to je to. Ništa manje, ništa više.

Možda je i ovo moje baš sve što sam imala za reći. I to je to. Ni manje ni više...

A možda sam samo trebala inspiraciju za novi tekst :)

Ili možda ono na slici uz ovaj post ;)

Što vi mislite? :))))

Da, da, znam - a možda je i u šumi :))))



Post je objavljen 05.12.2005. u 22:05 sati.