Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malachi

Marketing

Smotani

Kako sam vam ja prije par dana rekla da sam se pomirila s time da nemam dečka i da mi je to sasvim ok, jer sada nemam pojma di bih ga ugurala u svoj raspored, ma koliko ta isprika bila već izlizana, tako je trenutno. I namjerno se nisam htjela koristiti rječju "sama" jer nisam niti sama na svijetu, niti sam usamljena.


Mada me je danas puklo malo, ležala sam u krevetu i poželjela da ne ležim sama, da me netko zagrli i da nam je baš fino, i da nemoram ići na posao, jer vani pada kiša, a ja sam se sjetila Njega, onog mog s početka ovog bloga, koji je kao u zemlju propao, nadam se da je jer bolje da mi se na oči ne pokazuje, a bio je jedini do sada koji mi je pružio bar to malo zagrljaja...


Ali prošlo me je, ne bježim od toga da bi bilo lijepo imati nekoga, ali ne pod svaku cijenu...i ne samo zato što mi treba zagrljaj:-)


Zadnjih par dana od kad sam to "odlučila" stalno stižu poruke... imam jednog frenda koji mi uvijek redovito diže samopouzdanje s svojim prijedlozima. Uglavnom, to traje već duže vrijeme, tri godine, prvo sam ga shvaćala kao zezanciju, ali mi je u prošloj sezoni napada prije 2 mjeseca prilično jasno obznanio da se ne zeza.


I eto njega opet, ja se pomirim biti sama, a on meni šalje kako bi zbilja divno bilo da mu dam priliku da se iskaže i zadovolji sva moja htjenja...a ja neću s njim...neću i gotovo...


Nevolim tipove koji te 2 puta odvedu na kavu pa bi odmah ševili, ne volilim tipove koji lažu i muljaju samo da te iskoriste, takve pročitam odmah na početku, a osim toga mi se takvi baš i ne obraćaju, hvala Bogu.


A on, moj dragi Smotani, iz neba pa u rebra, vodio bi me u hotel i gotovo, čak bude i uvrijeđen što mu velim da nisam zainteresirana...nevjerojano visoko samopouzdanje...ali ja velim pas koji laje ne grize...


Možda bi i imala nešta s njim da mi je do sexa, ali, nemože se njemu objasniti da ja hoću vezu, ljubav i sve to skupa...nemože se njemu objasniti da me ne zanimaju te njegove ponude, ma koliko mi falio zagrljaj...zagrljaja u tome još najmanje dobiješ...


Uvijek me opterećivalo to što bih kada sam bila zaljubljena, pomalo lagano pristala na neke stvari, mada ne i na sex, samo zato što sam mislila da su tipovi bili iskreni, a ja sam ih voljela, a pogotovo bih se mrzila da sam s bilo kim ušla u tako nešto što mi Smotani nudi...par sati nekog bezveznog "zadovoljstva" s tipom do kojeg mi nije stalo...smiješno...


Mada mi je prilično drago što je tako izravan, što ne glumi i ne mulja i ne maže oči, jasno kaže što ti može ponuditi, samo je problem što se kao i svaki akviziter neda otjerati.


Eto, ipak me svaki put malo izbaci iz takta, i uvali u stanje "I want one hugh"...

Post je objavljen 05.12.2005. u 21:23 sati.