Marketing
Jeruzalem
Jeruzalem! Petak je!
Gradske ulice nas docekuju prepune ljudi. Svi nekamo zure! Obavljaju se posljednje pripreme za sabat (subota) koji u ove kratke prosinacke dane pocinje rano. Kupuje se sve sto je potrebno da bi se sabat svetkovao kako propisi (vjerski) nalazu. Ulazimo u Mahane Jeuda, ogromnu gradsku trznicu na kojoj se piljari jos uvijek nadvikuju dozivajuci kupce.
Guzva je neopisiva i jedva se probijamo kroz mnostvo, a k tezgama se gotovo nemoguce pribliziti!
Ipak, na rubu te gungule, tamo gdje ima malo vise mjesta za disanje, a mi skrecemo prema cetvrti koju nastavaju Iracani i Parsi (naziv za doseljenike iz Irana) namjestio je sjedalicu i ulicni pjevac, ali se ne razaznaju zvuci muzike koju svira!
Napustamo trznicu i ulazimo na tzv. "Iracki suk". Nekoliko prostorija u kojima muskarci igraju karte i ses-bes. Ispred prostorija muskarci stoje u grupama i glasno razgovaraju. Jedan se izdvaja i, ocigledno ljut sto su se zenske (jer nasa grupa je sastavljena uglavno od bracnih parova) usudile doci na njegov, muski teritorij, vice i predlaze im (zenskama) da se vrate na trznicu gdje im je mjesto i onda odu doma obavljat kucanske poslove!
Brzo napustamo zabranjeni teren, ali ne u pravcu kojeg su nam macoisti odredili, nego naprijed prema sinagogi koju su sagradili doseljenici iz Irana! Tu nam objasnjavaju kako njihovim djedovima u pocetku nisu dozvolii naseljavanje u Jeruzalemu, jer su stigli bez novca. Naime, brod im je zahvatila oluja, pa su, da bi spasili brod bacali teret u more, a zabunom se desilo da su bacili i novac i zlato ("Price za malu djecu" tiho netko dobacuje i dodaje: "Parsi bi prije u more bacio vlastitu zenu nego li jedan novcic").
Izlazimo iz sinagoge i ulazimo u cetvrt Nahlaot, a ja sam vec pospan i ceka me moj mali jastucic da samo naslonim na nj glavu i utonem u san... ...
Post je objavljen 05.12.2005. u 23:32 sati.