Nazalost, rimski car jos uvijek nisam. A imam toliko planova :). Naime, bio ja opet prosli tjedan u vrloj nam i jedinoj nam Gradskoj skupstini. Prosli put, osim dugotrajnog osjecaja gadjanje, nije bilo problema. Ali na 29. novembar, dan SFRJota, bivse nam komunisticke despocije, e tada sam bio jebeni rizik. Pisao sam o svom stilu odjeva pred negdje pol godine i opcem zgrazanju koje izaziva kod postenih malogradjana, maloumnih katolika i wannabe akadamskih velicina, ali ovo na 29 novembar, u jebote, prelazi sve sto sam dozivio u svome zivotu. Bio sam sigurnosni rizik. Iako sam prosli put bio s velemoznim gradskimzastupnicima i nisam bio sigurnosni rizik, na 29 novembar je sef popodnevne smjene je odlucio. Ovaj ce tu malac raznijeti staro kazaliste tj. Bandica, Mamu glupanitu /Holjevac/ i Stipu Tojcica, kao sto bi kazao komandir u JNA, "naprosto u vazduh". I tako ja zavrsio na galeriji. Gdje nije bilo grijanja. I jebote, dobio ja jos cuvara. Da eventualno ne osinem Bandica s kemijskom olovkom. Jer ce ga valjda slag opet strefit. Makar Bandic izgleda s crnim vragom ima deal. Neunistiv je.
No dobro. Izgleda da odijelo cini covjeka. Bio ja neki dan na prekrasajnom. Obukao sako, fine traperice, izgledao kao neki direktorcic. Ponosao se kao uvijek. Fin i pristojan. Smanjio si kaznu, bolje receno sudkinja mi smanjila kaznu za 250 kuna. Super. Odijelo cini covjeka.
No dobro. Jos sam fasciniram cinjenicom da sam sigurnosni rizik. Uz takvu sluzbu osiguranja koja trenira strogucu na dobrocudnom studentu, prije ili kasnije ce netko prosvercat bombu u lijepom odijelu.
Ali glavno je da sam ja sigurnosni rizik.
Pero
Post je objavljen 05.12.2005. u 16:29 sati.