Postoje ljudi sa kojima bi svatko volio dočekati Novu Godinu; supermodeli, glazbene zvijezde, komičari, pjevači, zabavljači itd. Zatim postoje oni koji nisu poznati i željeni globalno, ali nama jesu; prijatelji/ce, dečki/cure, ljubavnici/ljubavnice, ekipa sa tečaja reikija....
Onda imamo one neželjene kao štajaznam Staljin, Hitler, Jehovini svjedoci ili Petar Vlahov.
Ispod svih njih sam ja. Uvjerljivo najgore društvo za Novu Godinu.
Do prije dvije godine još me se i moglo odvući na koji otok, gradski trg, poneki tulum, uvaliti mi čašicu nečega, nasmijati se sa mnom - iako sam i onda bila less likely to have fun with . Danas sam most certainly to be bored with.
Ne pijem. Pogotovo ne samo zato jer je tajitaj datum. Pijem kad baš hoću, ali sad pijuckam. Ne bilo što. Drugim riječima, snob sam.
Ono što se mota ne motam već godinama. Besmisleno sa naznakama štetnog, barem u mom slučaju.
Na gradskim trgovima mi je hladno (za Portugal sam još uvijek presiromašna).
Na otoke više ne idem, osim ako se meni najdraži ljudi nekim čudom jednom ne okupe za Novu Godinu.
Za tulume više nemam živaca. Naime, ako ste na tulum stigli sami a uz to ne izgledate kao bradavičasta svinja zagarantirana su vam već od dva mulca sa tkoakonemikadakonesad pogledom. Nisam materijal za drpanje. Kaže se da čovjek treba slušati svoj unutarnji glas, moj kaže da bi mi to išlo preloše. Puno bolje mi ide da ispadam mis ajs ejđ.
Nisam ni pretjerano zabavna. Sarkastična sam, ne baš lajkbl, vrlo specifičnog smisla za humor (čitaj: lošeg).
Sve u svemu, dionice mi iz godine u godinu sve lošije stoje. Nastavim li ovako kupit će me stranac za kunu.
