Marketing
Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?
Pitanje nije retoričko.
Ako možete molim lijepo dajte mi odgovor.
Jer ma koliko se trudila ja više ne nalazim nikakve izgovore.
Za onog gore...
Ako postoji osoba na ovome svijetu na koju sam osjetljiva onda je to moja sestrična I.
Nije mi samo sestrična, ona mi je ujedno i sestra i najbolja prijateljica i osoba koja me najbolje poznaje.
Otkada se rodila život nas je toliko povezao da ni dvije sestre ne bi mogle biti bliskije, ma koliko bile različite kao osobe.
Nikada se nismo posvađale, nikada sporječkale, nikada jedna drugoj ništa zamjerile, niti se osuđivale.
Uvijek smo bile tu jedna za drugu na neki samo naš prešutan način, bez puno suvišnih riječi.
Bilo nam je teško, najgori period u životu prošle smo zajedno.
Bile smo jedna drugoj sve.
Slamke spasa.
Ma kako slabe bile oslanjale se jedna na drugu i preživjele.
Život nas je vodio različitim putevima, ali smo uvijek bile zajedno.
Pogled na njezin trenutni život meni je bio utjeha, dokaz da se dobrim ljudima, ljudima koji su propatili, kad tad vrati i da nagrada stigne.
Udala se za čovjeka kojega voli i koji nju voli, uredili su dom, sretno žive i to se na njima vidi.
A onda je došla zabrinjavajuća vijest.
Rekla mi ju je u suzama.
Nemam pravo njezin život iznositi ovdje pa ne ću pisati o čemu se radi, ali meni se grlo steglo.
I mada se nadam da će ipak na kraju sve biti u redu ne mogu a da se ne pitam, čemu i zašto?
Zar nije dovoljno propatila?
Zar nema kraja udarcima?
Zar se nama koji smo se grčevito borili da preživimo ne može dati malo odmora?
Nisam više jaka kao prije i užasno mi je teško bilo umiriti je kako sam nekada znala, a da ona ne primijeti da me je jako to pogodilo.
Pogodilo me zato što se radi o njoj.
Pogodilo me zato što sam se ja razočarala jer nemam više utjehe da barem ona živi sretno, da su se barem njoj posložile stvari kako treba, da nema većih problema koji sve ono dobro zasjene.
Pogodilo me...
Može li mi netko reći nešto pametno?
Post je objavljen 05.12.2005. u 10:13 sati.