Marketing
The People Under The Stairs
Dječak imena Fool zajedno s dvojicom pljačkaša kreće (nenamjerno) opljačkati kuću čovjeka koji je vlasnik čitavog naselja pa tako i njegove zgrade. Pljačka pođe po krivu i dječak otkriva strašnu tajnu koju skriva kuća.
The People Under The Stairs je pravo malo remek djelce i jedan od najpotcjenjenijih filmova devedesetih. Ono što je meni najfascinantnije u tom filmu jest to da film savršeno funkcionira kao alegorija na američko robovlasničko društvo. Imamo par bjelaca koji su vlasnici čitavog naselja u kojem obitavaju većinom crnci. Naizgled su fina obitelj, a zapravo je riječ o sadističkim manijacima koji žive u incestu. Kćer koja je već odrasla tretiraju kao djevojčicu i ne dopuštaju joj da izađe iz kuće jer im je apsolutno najstrašnija pomisao da bi ju dotaknuo crnac, što je na američkom jugu u doba ropstva (a i danas) bilo nešto nezamislivo, da crnac spava s bjelkinjom. Dječak se zove Fool (Budala), što također jasno asocira na to doba jer se većinu robova nije oslovljavalo imenom već usputnim nazivom. Ne znam kako drugi vide taj film, ali ja sam ga gledao par puta i svaki put mi je dojam isti.
Film nije previše strašan ali je pravi užitak za gledanje. Glumci su odlični, a najviše se ističu Everett McGill i Wendy Robie, pogotovo stoga što su u Twin Peaksu također glumili muža i ženu (ona freaky lady s eye-patch-om i vodilicama za zavjese LOL). Šteta jedino što Ving Rhames nije dobio više prostora.
Wes Craven je car!
Post je objavljen 05.12.2005. u 08:01 sati.